Bonaparte

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Dinastija Bonaparte je bila jedina francuska carska dinastija i svojevremeno najmoćnija vladarska porodica.

Prvobitno zvana Buonaparte, porodica je bila italijanskog porijekla iz niže plemićke klase. Buonaprti su držali svoje posjede blizu Firence. Nakon što su se skrasili u Firenci sprijateljili su se sa moćnom i uticajnom porodicom Medici i bili u dobrom odnosu sa papama iz te porodice. Buonaparte su protjerani iz Firence nakon što je utvrđeno da su dva njihova člana učestvovala u pobuni protiv Medicija 1527. godine, ali im je kasnije bilo dozvoljeno vratiti se.

Kada se Napoleon Buonaparte, koji je na vlast došao kao prvi konzul 1799. godine, proglasio francuskim carem 1804. godine, galicizirao je ime svoje porodice u Bonaparte, te su nekadašnja italijanska niskorangirana plemićka porodica postala francuska dinastija.

Nedugo nakon dolaska na tron Napoleon I je osvojio većinu Zapadne Evrope i odlučio postaviti Bonaparte na ostala evropska prijestolja. Svoju zamisao počeo je provoditi u stvarnost već 1806. godine, kada je svoga starijeg brata Josepha postavio na napuljski i ubrzo na španski tron i trećeg brata Louisa na holandski tron. Za najmlađeg brata osnovao je kraljevinu Vestafaliju i proglasio ga njenim kraljem. Međutim, Joseph je ubrzo bio prisiljen abdicirati i dozvoliti Ferdinandu VII Španskom da se vrati na prijestolje, Napoleon je prisilio svog brata Louisa da se odrekne holandskog trona kada ovaj nije uspio holandske interese podčiniti francuskim interesima, a Vestafalija se raspala već 1813. godine.

Napoleon je za života svom sinu i prijestolonasljedniku, Napoléonu Françoisi Charlesu Josephu, dao titulu kralja Rima kao prijestolonasljedničku titulu. Nakon smrti Napoleona I, njegovog sina su rojalisti proglasili Napoleonom II, ali on je vladao samo dvije sedmice nakon očeve smrti. Posljednji francuski car i posljednji Bonaparte na francuskom tronu, Napoleon III Francuski, bio je predsjednik Francuske prije nego što se 1852. godine proglasio carem. Njegov sin, Eugène Bonaparte, bio je posljednja nada za budućnost dinastije Bonaparte i njihov ostanak na tronu sve do svoje smrti u ratu u Africi.