Ekotip (grč. οίκος - oikos = dom + τύπος – typos = tip, kalup) je pojam koji je – u evolucijsku ekologiju – uveo Göte Turesson, 1922. Ponekad je označavan i kao ekovrsta, a opisuje genetički posebne geografske varijetete, populacije ili rase određene vrste. Ekotipovi nastaju adaptiranjem na specifične okolinske (ekološke) uvjete.[1][2][3][4]
Primjerni ekotipovi ispoljavaju fenotipske morfološke ili fiziološke razlike, koje proizilaze iz uticaja heterogene okoline. Sposobni su za međusobno ukrštanje sa susjednim geografskim ekotipovima, bez smanjene plodnosti ili životne snage (vigora) potomaka.