Elektronegativnost

Elektronegativnost (simbol: χ) je hemijska osobina koja pokazuje sposobnost atoma (rjeđe funkcionalne grupe) da privuče elektrone zajedničkog elektronskog para.^[1] Pojam elektronegativnost prvi put je upotrijebio Linus Pauling 1932. godine u sklopu svoje Teorije valentne veze.^[2]. Dokazano je da postoji značajna korelacija između elektronegativnosti i ostalih hemijskih osobina. Elektronegativnost se ne može direktno mjeriti. Nju je moguće izračunati iz ostalih atomskih i molekularnih osobina. Postoje mnoge metode izračunavanja elektronegativnosti, a dobiveni rezultati odgovaraju periodičnim trendovima između elemenata.

Najčešće korišteni metod izračunavanja je prvobitno predložio sam Pauling. Tom metodom se dobija rezultat bez jedinice mjere, obično izražen na Paulingovoj skali, obično u rasponu od 0,7 do 4,0 (vodik = 2,2).

Elektronegativnost nije osobina samog atoma, to je više osobina atoma unutar molekule.^[3] Slična osobina slobodnog atoma je njegov afinitet prema elektronu. Za očekivati je da elektronegativnost svakog atoma različita u zavisnosti od njegovog hemijskog okruženja,^[4] međutim uglavnom se pokazalo da se dobijaju slične vrijednosti bez obzira na situaciju u kojoj se atom nalazi.

1. ^ "Electronegativity", Compendium of Chemical Terminology (engl.)
2. ^ Linus Pauling (1932). Journal of the American Chemical Society 54:3570.
3. ^ Linus Pauling (1960). Nature of the Chemical Bond (3. izdanje). Ithaca, NY: Cornell University Press. str. 88–107.
4. ^ Greenwood, N. N.; Earnshaw, A. (1984), Chemistry of the Elements, Oxford: Pergamon. ISBN 0-08-022057-6. str. 30.