Enantidromija (od starogrčkog ἐναντιοδρομία, sastavljeno od enantios, suprotno i dromos, prelazak, trka) znači "odlazak u suprotnost". Pojam se pojavljuje u Heraklitovoj filozofiji i obilježava oprečnu igru zbivanja, to jest shvaćanje da sve što biva prelazi u svoju suprotnost.
Heraklitovi tumači kažu:
„ | Od živoga postaje mrtvo, a od staroga mlado, od budnoga spavaćivo, a od spavaćivog budno, struja stvaranja i propadanja nikada ne prestaje | ” |
— Eduard Zeller, Die Phil. der Griechen, II Auflage, I, 456. |
„ | Jer podizanje i razaranje, razaranje i podizanje, to je norma koja vlada nad svim krugovima života prirode, nad najmanjima i nad najvećima. Čak i sam svemir, kao što je iz pravatre proizašao, vratiće se ponovo u nju – dvostruki proces, koji se odigrava u odmjerenim rokovima, iako su ovi u isto vrijeme golemi vremenski razmaci, uvijek će se ponovo odigravati | ” |
— Theodor Gomperz, Griechen Denker. I, 53. |
Sam Heraklit kaže:
„ | I priroda teži ka suprotnome, i iz ovoga, a ne iz istoga, rađa sklad | ” |