Euhemerizam je način tumačenja mitologije gdje se polazi od pretpostavke da su mitovi i legende zasnovani na stvarnim povijesnima događajima i ličnostima. Euhemerizam drži da povijesni događaji postaju legende kroz prepričavanje pripovjedačevim preuveličavanjima, pritom nakupljajući izmjene i nove detalje koji odražavaju društvene običaje. Euhemerizam je nazvan po grčkom mitografu Euhemeru (starogrč. Εὐήμερος) iz 4. st. pr. Kr., koji je bio jedan od ranih pobornika ovog načina razmišljanja. U novijoj literaturi o mitologiji (npr. "Bulfinchova mitologija", 1867.) euhemerizam se naziva "povijesnom teorijom" mitologije.[1]
Euhemer nije bio prvi koji je pokušao objasniti mitologiju pomoću povijesti; euhemeristička tumačenja nalazimo i u ranijim djelima, primjerice od Ksenofana, Herodota, Hekateja iz Abdere i Efora,[2][3] ali njegov utjecaj na kasnije mislioce, kao što su Kvint Enije i Antoine Banier osigurao je da bude zapamćen kao tradicionalni osnivač ove škole razmišljanja.[4]