Dio serije članaka o temi: |
Forenzika |
---|
Forenzika, poznata i kao kriminalistika,[1] jest primjena nauke u krivičnom i građanskom zakonodavstvu, uglavnom – na krivičnoj strani – tokom krivične istrage, kako je propisano prema pravnim standardima prihvatljivih dokaza i krivičnog zakona. Forenzika je široko polje koje uključuje analize:
Forenzičari prikupljaju, čuvaju i analiziraju naučne dokaze tokom istrage. Dok neki forenzičari putuju na mjesto zločina kako bi sami prikupili dokaze, drugi imaju laboratorijsku ulogu, vršeći analizu predmeta koje su im donijele druge osobe u postupku.[2] Ostali su uključeni u analizu finansijskih, bankarskih ili drugih brojčanih podataka za upotrebu u istrazi finansijskog kriminala, i mogu biti zaposleni kao konsultanti iz privatnih firmi, akademskih zajednica ili kao državni službenici.[3]
Pored svoje laboratorijske uloge, forenzičari svjedoče kao vještaciu krivičnim i građanskim predmetima i mogu raditi za tužilaštva ili za odbranu. Iako bi bilo koja oblast tehnički mogla biti "forenzička", određeni dijelovi su se s vremenom razvili kako bi obuhvatili većinu forenzičkih slučajeva.[4]
Forenzička nauka je kombinacija dvije različite latinske riječi: forensis i science. Prvi, forenzički, odnosi se na diskusiju ili ispitivanje koje se obavlja u javnosti. Budući da su se suđenja u antičkom svijetu obično održavala javno, ona nosi jaku sudsku konotaciju. Drugi je nauka, koja potiče od latinske riječi za 'znanje' i danas je usko povezana sa naučnim metodom, sistematskim načinom sticanja znanja. Uzeto zajedno, forenzika znači korištenje naučnih metoda i procesa za rješavanje zločina.