Fotometar

Funkcija osjetljivosti oka je na dijagramu u kojem je na apscisi talasna dužina, približno simetrična kriva s oštrim maksimumom jednakim jedinici na talasnoj dužini 555 nm za dnevnu osjetljivost (crno) i 507 nm za noćnu (zeleno).
Njena vrijednost za talasnu dužinu je 600 nm 0,63, a za dužine 380 i 780 nm iznosi 0.

Fotometar ili svjetlomjer je mjerni instrument za mjerenje jačine svjetlosti. Temelji se na poređenju osvijetljenosti neke površine poznatim izvorom svjetlosti i one koja potiče iz nepoznatog izvora. Stariji tipovi fotometara mjere zatamnjenje, udaljavanje ili primicanje izvora, koje je potrebno da bi se izjednačio stepen osvijetljenosti dviju površina. Mjeri se pomoću vizualnog poređenja (vizualni fotometar). Sada su u upotrebi samo fotoelektrični fotometri s fotoćelijama osjetljivim na zračenje. Za pouzdana mjerenja značajno je tačno poznavanje ovisnosti osjetljivosti fotoćelije (fotoelementa) o talasnoj dužini zračenja. Linearna zavisnost postiže se uporabom prikladnih filtara. Pri fotometriji vrlo slabih izvora, koriste se fotoćelije s dodatnim elektronskim sklopom za umnožavanje sekundarnih elektrona, da bi se dobila struja mjerljive veličine. Fotoelektrični fotometri primjenjuju se u astronomskim i meteorološkim istraživanjima (naprimjer u aktinometrija, hemijskim i fizičkim proučavanjima i analizama, kao što je kolorimetrija, naprimjer, kao i uspektrofotometriji) i drugo. Postoje i fotometri za poređenje svjetlosti različitih boja (heterokromni fotometar).^[1]

^ Draper, John William (1861). A textbook on chemistry. NY: Harper and Brothers. str. 78.

[1] Draper, John William (1861). A textbook on chemistry. NY: Harper and Brothers. str. 78.

[1]