Gastarbeiter

Gastarbeiter (iz njemačkog jezika gostujući djelatnik) naziv je za strane radnike koji su se tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina doseljavali u Saveznu Republiku Njemačku (Zapadna Njemačka) na privremeni rad.

Pojam se je rabio od kraja 50-ih godina dvadesetog stoljeća, kada se u Njemačkoj - zahvaljujući brzom razvoju gospodarstva - zbog nedostatka radne snage uglavnom za obavljanje određenih djelatnosti (osobito slabije plaćenih, nekvalificiranih poslova ili primjerice prljavih i teških poslova koje nerado obavljaju domaći Nijemci) počelo zapošljavati radnike iz inozemstva. Osobito poslovi u rudarstvu, građevinarstvu i automobilskoj industriji.

Koristeći posebne bilateralne međudržavne ugovore zapošljavanja od 1955. godine dolazio je velik broj stranih uglavnom muških djelatnik iz drugih europskih država s uvjetom na privremeni boravak. Dolazili su uglavnom iz Španjolske, Italije, Turske, Grčke i raznih republika tadašnje SFRJ.

Nakon naftne krize 1973. godine završila je potražnja za stranim radnicima.

Isti izraz se u Rusiji rabi za djelatnike iz bivših sovjetskih republika.