Iluzija

Iluzija (lat. illusio = obmana, varka, od illudere = igrati se, ismijavati). Iako se u doslovnom smislu ovaj termin odnosi obmanu, privid, pričinjavanje, utvare, varke, neutemeljenu nadu ili tlapnju, umišljanje, zabludu, a zatim i maštarije, snove; fikcije, nedostižne ideale i netačno tumačenje, neobjektivno prosuđivanje stvarnosti, u praktičnoj psihologiji i psihijatriji ima svoja konkretnija značenja.^[1]

U psihologiji, prvenstveno se uzima kao opažajna varka ili percepcijska iluzija. To je percepcija čija sadržina manje ili više nije u skladu sa stvarnom podražajnom situacijom, što se može dokazati neovisnim opažanjem. Iluzije su inače raširena normalna i srazmjerno konzistentna pojava u opažanjima. Ponekad se potpuni sadržaj doživljaja ne može predvidjeti analizom objektivnog podražajnog stanja i porijekla stimulacije. Iluzije su posljedice funkcije čulnih organa i procesa u mozgu, pa se zbog toga njihovo poznavanje koristi u razumijevanju percepcije općenito.^[2][3][4]

Iluzija je, dakle izmještanje smisla percepcije, uzrokovano načinom na koji mozak normalno prima, organizira i interpretira informacije. Iluzije mogu uključiti sva čula, ali su najpoznatije i najčešće vizuelne, jer informacije čula vida često prevladavaju nad onima iz ostalih specijalnih receptora. Procjenjuje se da čak oko 85% ukupnih informacija o okolnom svijetu i vlastitim stanjima dolazi iz čula vida.

Razlikuje se od obične obmane, što je karakteristika šizofrenije i drugih psihopatoloških stanja, jer halucinacija je stanje kada se ono što nije empirijski prisutno u stvarnosti u datom trenutku živo vizualizira. Halucinacija se, u stvari, definira kao "percepcija bez objekta".^[5]

1. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
2. ^ Lewis H. J. (1992). Trauma and recovery. BasicBooks, New York, ISBN 0-465-08766-3.
3. ^ Lacan, J. (1991): The seminar of Jacques Lacan: Book II: The ego in Freud's theory and in the technique of psychoanalysis 1954–1955. W. W. Norton & Company, ISBN 978-0-393-30709-2.
4. ^ Carlson N. (1996): Physiology of psychology. Pearson Education Inc. ISBN 0-205-23939-0.
5. ^ Laplanche J., Pontalis J. B. (1967). The language of psycho-analysis. W. W. Norton and Company, ISBN 0-393-01105-4.