Kefir

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Kefir (na turskom "köpürmek" = "pjeniti se") je gusti tečni mliječni napitak koji se sastoji od ugljene kiseline i etil alkohola i koji potiče sa Kavkaza. Također postoji kefir sa vodom koji za vrenje koristi šećer.

Mliječni kefir nastaje tako što se u kravlje, ovčije ili kozje mlijeko stave grumenčići kefira, simbioze od bakterija mliječne kiseline, streptokoka, mikrokoka i gljivica i tako ostave jedan do dva dana. Pri tome se mlijeko fermentira. Optimalna temperatura je od 10 °C do 25 °C. Sadržaj alkohola može varirati od 0,2 do maksimalno 2 stepena. Masti i proteini odgovaraju sastavu mlijeka koje se koristi. Takav kremasti napitak ima kiselkast ukus.

Grumenčići kefira, "gljive", mogu narasti kao orah ali nije neobično da budu veliki i kao pesnica, gumene su konsistencije i sastoje se od proteina, masti i polisaharida koje proizvode različite bakterije. Ti grumenčići se razmnožavaju vremenom i udvostruče masu za 14 dana. Suvišni grumenčići kefira se mogu osušeni ili zamrznuti sačuvati i dati nekom drugom. Grumenčići kefira ne smiju dugo stajati u dodiru sa metalima, ali nije problem ako se promiješa sa kašikom od plemenitog čelika.

Za industrijski proizveden kefir se obično ne koriste "gljivice" nego hmelj i specijalno odabrane kulture bakterija koje ne odgovaraju kompleksnoj mikroflori prirodnog kefira, da bi tako dobijeni napitak zadržao isti ukus. Drugi razlog zašto se ne koriste prirodne "gljivice" kefira je što se pri skladištenju oslobađa ugljendioksid što može da izazove eksploziju u pakovanju. Tradicionalni kefir sadrži mikrofloru koja se prilagođava sredini, na primjer mijenja se sa godišnjim dobima.