Korjenizacija je bila sovjetska nacionalna politika usmjerena prema neruskim autohtonim narodima Sovjetskog Saveza, odnosno četrnaest neruskih sovjetskih republika i titularnim narodima autonomnih sovjetskih socijalističkih republika Ruske SFSR. Iako je prestala biti službena politika poslije 1930-ih, korjenizacija je činjenično bila politika neruskih dijelova Sovjetskog Saveza. Korjenizacija je jačala nacionalni identitet, promicala uporabu mjesnih jezika i stvarala izvornu nomenklaturu.[1]
Jezična i kulturalna rusifikacija ostala je i dalje veliki problem, a Rusi su i dalje vodili sekundarne položaje u svakoj političkoj, industrijskoj, obrazovnoj i znanstvenoj hijerarhiji. Korjenizacija je udarila temelj razvoju nacionalizma 1980-ih u vrijeme perestrojke i glasnosti. U vrijeme demokratizacije, nacionalne elite su napustile komunizam i prihvatile populizam ili rusofobiju s ciljem osiguranja položaja ili promicanja političko-gospodarskih ciljeva.[1]