Laigin

Laigin, u moderno vrijeme Laighin (fonetski:ˈl̪ˠaːjɪnʲ), je naziv za narod, odnosno istoimenu vladarsku kuću drevne Irske koja je dala ime provinciji Leinster (irski Cúige Laighean, doslovno "petina Laigina"; engleski naziv "Leinster" potiče od irske Laigin i staronordijske staðr, mjesto, teritorija). Laigin je množina, što označava etnonim prije nego geografski pojam.^[1]

Uporaba riječi cuige, od starijeg oblika cóiced, doslovno "peti", u značenju "provincija" implicira da je do neke točke u prethistorije postojala pentarhija, koju su činile skupine stanovništva Laighin, Ulaid (Ulster) i Connachta (Connacht), regija Mumu (Munster) te središnje Kraljevstvo Mide. Starinske poeme u srednjovjekovnim rodoslovnim tekstovima razlikuju tri skupine koje su tvorile Laigin: sami Laigin, zatim Gáilióin te Domnainn koji su vjerojatno bili britanski Dumnonii.^[2]

Irci, a posebice Laighini naseljavali su i/ili osvojili veći dio sjevernog Walesa sredinom 4. pa sve do ranog 5. vijeka, tvoreći temelj budućoj Kraljevini Gwyneddu.^[3]

1. ↑ Francis J. Byrne, Irish Kings and High Kings, Four Courts Press. 2nd edition, 2001, p. 46
2. ↑ Dáibhí Ó Cróinín, "Ireland, 400-800", u Dáibhí Ó Cróinín (ur.), A New History of Ireland sv. 1, 2005., str. 182-234
3. ↑ Koch (2005.), str. 738-739.