Nav je izraz koji u slavenskoj mitologiji označava duše mrtvih i naziv je za podzemlje nad kojim vlada Veles. Često se interpretira kao ime za podzemnu inačicu Irija (raja).[1]
Pojedini jezikoslovci vjeruju da je riječ označavala duše osoba umrlih tragičnom ili prijevremenom smrću, ubojica, čarobnjaka, žrtava ubojstva te utopljenih (vodenjaka).[2] Takvi bi duhovi navodno bili agresivni prema ljudima iz zavisti prema životu.[2] U bugarskom se folkloru pojavljuje i 12 navija koje piju krvu trudnicama pri porođaju, a rutenijska Povijest minulih godina navije predstavlja kao demonsku personifikaciju kuge iz 1092. u Polocku.[3] Prema nekim narodnim pričama navije su najčešće preuzimale oblik ptica.[1]
Nav je također označavao podzemni svijet pod vlašću boga Velesa i od svijeta odvojena morem ili rijekom duboko u podzemlju.[1] Prema rutenijskom narodnom vjerovanju Veles je stanovao usred Nava, u močvari u kojoj je imao zlatni tron u podnožju drva svijeta.[1] Nav je također prikazan i simbolično kao prostrana zelena ravnica na koju je Veles dovodio duše, a ulaz u Nav čuvao je zmaj.[1] Postojalo je vjerovanje kako će duše iz Nava u nekom trenu ponovno biti rođene na ovom svijetu.[4]