Palant

Palant ( Πάλλας) u grčkoj mitologiji je, prema Hesiodu, titan, sin Krija i Euribije, brat Astreja i Persa, muž Stikse i otac Zelusa („Revnost“ ili "Emulacija"), Nike ("Pobjeda"), Kratos ("Snaga" ili "Moć") i Bia ("Moć" ili "Sila").^[1] Higin kaže da je Palant, koju on naziva "džin", također roditelj Stiksa, i to: Skila, Fontan ("Fontane") i Laka ("Jezera").^[2] Palant se ponekad smatrao titanskim bogom ratnog broda i sezone proljetne kampanje.^[3]

Homerska himna "Hermesu" čini boginju mjeseca Selenu (obično kćerku Titana Hiperiona i Teje), kćerkom Palanta, sina (inače nepoznatog) Megameda, što je vjerovatno isto što i ovaj Palant.^[4] Ovidije koristi patronim "Pallantias" ili "Pallantis" kao drugo ime za Auroru, rimski ekvivalent grčkoj Eji ("Zora"), koja je bila sestra Selene; Ovidije očigledno smatra Auroru (ili Eju) kćerkom (ili na neki drugi način povezan sa) Palantom.^[5]

Suda u raspravi o Ateninom epitetu "Palant" sugeriše moguću derivaciju "od mahanja (pallein) kopljem".^[6] Geograf Pausanija izvještava da su stanovnici Pelene, grada u Ahaji, tvrdili da je nazvan po Palantu, dok su Argivci tvrdili da je dobio ime po Argivskom Pelenu.^[7]

1. ^ Hard, p. 49; Hesiod. Theogony, 375-383; Apollodorus, 1.2.2, 1.2.4. Compare with Pausanias, 8.18.1–2.
2. ^ Hyginus, Fabulae, preface.
3. ^ Daly, str. 109.
4. ^ Hard, p. 46; Vergados, str. 313; Hymn to Hermes (4), 99 f.
5. ^ Ovid, Fasti, 4.373, Metamorphoses 9.418, 15.191, 700; Frazer, str. 292; Keightley, str. 62; Vergados, p. 313; York, str. 39; Smith, "Pallantias".
6. ^ Suda s.v. Παλλάς (Pallas) Arhivirano 24. 9. 2015. na Wayback Machine.
7. ^ Pausanias, 7.26.12.