Pasargad

Pasargad (perz. پاسارگاد) je bio glavni grad Ahemenidskog carstva za vrijeme vladavine Kira Velikog (559–530. p.n.e.), koji je naredio njegovu izgradnju. Danas je to arheološko nalazište i jedno od iranskih mjesta sa liste UNESCO-ove svjetske baštine, koje se nalazi oko 90 km sjeveroistočno od modernog grada Širaza. Vjeruje se da je tu vapnenačka grobnica vladara Kira Velikog.

Ovaj drevni grad se nalazi na području Morgab Fel'i u provinciji Fars u središnjem dijelu Irana. Pasargad je ime drevnog grada Morgab, kao što se može vidjeti iz drevnih tekstova Persepolisa gdje se spominje pod imenima Batrakatas i Basrakada. Pojam Pasargad se spominje na nekoliko mjesta i u prijevodu znači kamp Perzijanaca ili Garzgavijski pobjednici. Kao što Herodot^[1] kaže to ime se veže za pleme Pasargad, jedna od tri poznata perzijska plemena. Pasargad je izgrađen po naredbi kralja Kuroša drugog između 530 i 559 prije Krista, nakon čega je bio prijestolnica ovog Ahamenejskog kralja i njegovog sina Kambudžije, u periodu od 552-539 pr.kr. Kompleks zgrada je izgrađen na površini dužine 2/5 kilometra, 43km udaljenoj od Persepolisa.^{[2] [3] [4]}

U ovom gradu se nalaze: - Kurošov hram smješten na zapadu polja „Sulejmanova majka“. Riječ je o sobici sa crijepom na krovu izgrađenoj na šest kamenih spratova, na način da je svaki gornji sprat manji od onog dolje. - Oko kilometar sjeverno od Kurošovog hrama se nalaze ostaci građevine u obliku dvora. (kapija R, dvor S i dvor P) Nalaze se sa malom razdaljinom jedan pored drugoga. Kapija 1R pripada dvoru sa ukrasima, kapija S pokazuje dvoranu za elitu dok se dvor P prepoznaje kao glavna prostorija. Ostaci visokog tornja pokazuju kamenu strukturu sa tri reda stepenica, visine 14 metara. Ovaj objekat je poznat kao „Sulejmanov zatvor“ i još uvijek nije jasno za šta je služio. Neki je smatraju kraljevskom grobnicom dok drugi misle kako se radilo o ostavi i mjestu gdje su se odlagale važne stvari ili religijski predmeti. U sjevernom krilu Pasargada se nalaze dva kamena stuba sa 2 metra visine, o čemu postoje i mnoge priče.^{[5] [6]}

Velika kamena platforma u obliku tornja naziva Teltaht ili Stanište Sulejmanove majke, vrlo vjerovatno je mjesto izgrađeno kao podrška dvoru. U Pasargadu je pronađeno 24 katiba (natpisa) na drevnom ilamskom, babilonskom i perzijskom jeziku. Sve one u sebi sadrže tekst „Ja sam Kuroš, Ahamanejski kralj“. Obzirom na opise drevnih pisaca i iskopine koje su pronađene, da se zaključiti kako su se na sve strane Pasargada nalazili veliki vrtovi. Generalno se za Pasargad može reći kako je u sebi sadržavao skup istočnjačkih umjetnosti te bio simbol procvata arhitekture, ideja, boja i simulacija Ahamanejske dinastije. Ovaj objekat je u budućnosti poslužio kao inspiracija za izgradnju Persepolisa.^{[7] [8] [9]}

1. ^ Herodot, Historije, prijevod Vahid Mazandarani sa tumačenjima Ali Reze Šapur Šahbazija, Teheran: Svijet knjige, drugo izdanje 1368, prvo izdanje, odlomak 125.
2. ^ Šapur Šahvazi, glavni vodič u Pasargadu, Širaz: Fondacija iranistike 1279, str 15.
3. ^ Ilija Geršović, Historija Irana u doba Ahamanida, prijevod Murteza Sabetfar, Teheran: Džami, 1385, str 277.
4. ^ Sarfaraz, Ali Akbar i Behmen Firuzmandi, arheologija i umjetnost iz doba Mada, Ahamanida, Aškana, Sasanida, Teheran: Afaf 1381, str 118.
5. ^ Stronach, David. Pasargadoe, Areport on the Excavations conductedby The Britishinstitute of Persian studies from 1961 to 1963, Oxford (1978), p. 281.
6. ^ Shapurshahbazi, A. »Cyrus, the tomb of cyrus« iniencyclopaedia Iranic. Edited by Ehsan Yarshater, Mazda Publishers costa Mesa, california 1993, V. 6. p. 522.
7. ^ Velika islamska enciklopedija, pod nadzorom Kazema Musavi Bodžnurdija, Teheran: Centar velike islamske enciklopedije, 1367, 13.izdanje, str 514
8. ^ Bevis, Muj, Historija zoroustrijanske religije, prijevod Homajun Sanatizade, Teheran: Tus 1375, drugo izdanje (Ahamanidi). str 90
9. ^ Berjan, Pijer, Historija Ahamanejske imperije od Kuroša do Aleksandra, prijevod Mehdi Samsar, Teheran: Zarjab 1377, izdanje 1, str 219