Pelagije[1][2] (oko 354.-420./440.), asketski redovnik koji je od strane Rimokatoličke crkve bio proglašen za heretika.
Rodio se na Britanskim ostrvima, ali mjesto kao takvo nije poznato. Razlog toga je malo podataka o njegovom životu.
Propovijedao je kršćanstvo koje se temeljilo na doktrini negiranja istočnog grijeha, idejama jednakosti i slobodne volje. Jedan od njegovih najvećih protivnika bio je Sveti Aurelije Augustin, koji se ipak unatoč vjerskim nesuglasicama divio njegovom karakteru. Dobro obrazovan, tečno je govorio latinski i grčki jezik. Sukobljavao se sa teolozima i Crkvom. Mnogo o njegovom životu poznato je samo iz citata njegovih protivnika. Postoje ipak 4 djela koja je napisao. Otišao je u Rim, gdje je govorio o svojim asketskim iskustvima. Iako ga se opisuje kao redovnika, to nije pouzdano historijski dokazano, jer u njegovo vrijeme nije bilo redova (uobičajena praksa je bio asketizam). Ne zna se je li bio zaređen za svećenika. Oslobodio ga je papa Zosim od optužbe za herezu. Umro je u Palestini oko 420. godine, no neki tvrde da je živio još 20 godina. Ubili su ga njegovi protivnici.
Njegov najveći grijeh bilo je navodno negiranje 9 uvjerenja koje Katolička Crkva smatra doktrinama.