Pleonazam

Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo. Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka.

Pleonazam (grčki: πλεονάζω = imati napretek, obilovati) jest gomilanje istoznačnih riječi u govoru. Njime se naziva postupak razvijanja i proširivanja iskaza tako da se postojećim riječima i izrazima dodaju istoznačnice ili bliskoznačnice.^[1][2]

Načelno je moguće razlikovati neosviješteni i stilistički pleonazam:

• Neosviješteni pleonazam je jezička greška. To je pojava nepotrebnog gomilanja riječi u govoru, tako da on djeluje nespretno, neprimjereno i nezgrapno, npr: Pokrenuti inicijativu, Vidio sam svojim vlastitim očima, Ja, osobno, mislim..., Mala ptičica, investicijska ulaganja i slično.
• Stilistički pleonazam ili pleonazam u užem smislu stvara osviješteni govoreći subjekt. Ekspresivan je, funkcionalno obilježava iskaz, ponekad ga i suptilno dopunjuje. Samo je stilistički pleonazam figura. Pleonazam se relativno često može naći u Ujevićevoj, Krležinoj i Matoševoj poeziji:

T. Ujević, Svakidašnja jadikovka	M. Krleža, Ni med cvetjem nî pravice	A. G. Matoš, Srodnost
I biti slab, i nemoćan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran i očajan.	Glavobolka, bogi cvet, glava zna od nje bolet...	Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin dršće, strepi i zebe kao da je zima...

1. ^ "Od viška glava (ne) boli", članak Krešimira Bagića Arhivirano 3. 4. 2013. na Wayback Machine, matica.hr
2. ^ "Pleonazam", proleksis.lzmk.hr, Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, str. 112, Zagreb, 2007; ISBN 978-953-7224-16-5