Predskazivanje ili nagovještaj (engleski: foreshadowing) narativna je metoda u književnosti u kojoj pripovjedač daje rani nagovještaj onoga što će se kasnije dogoditi u priči. Predskazivanje se često pojavljuje na početku priče i pomaže u razvoju ili potpori očekivanjima publike o predstojećim događajima.[1][2]
Pisac može realizirati predskazivanje na mnoge načine, kao što su dijalozi likova, događaji u zapletu i promjene u okruženju. Čak i naslov djela ili poglavlja može djelovati kao nagovještaj koji sugerira što će se dogoditi. Predskazivanje u fikciji stvara atmosferu napetosti u priči, čime pobuđuje u čitateljima zainteresiranost i želju da saznaju više i da čitaju dalje.
Ova literarna metoda se općenito koristi za izgradnju iščekivanja kod čitatelja o tome što bi se moglo dogoditi sljedeće kako bi se dodala dramska napetost u priči. Štoviše, predskazivanje može učiniti da se nevjerojatni i bizarni događaji predstavljaju uvjerljivo, a događaji koji se predviđaju suptilno mogu natjerati publiku da se osjeća kao da ih je očekivala.[3]
Nagovještaji mogu biti o budućim događajima, otkrićima likova, obrtima i zapletima kako bi se stvorila atmosfera, prenijela tema i kako bi se izgradilo iščekivanje, obično nagovještavajući događaj koji će vjerojatno prepriječiti put glavnom junaku kasnije.[4]
Zaplet može biti odložen situacijama ili događajima da bi se stekao dojam da će se nešto važno dogoditi kako bi se izgradilo iščekivanje i naglasila važnost za njih, što publici postavlja niz pitanja, osobito nakon cliffhangera.
Ova narativna metoda često se prilagođava za upotrebu od strane kompozitora kazališne glazbe, u kompoziciji opera, mjuzikala, radioemisija, filmova, televizije, igara, podcasta i sličnih medija.