Replantacija | |
---|---|
Intervencija | |
Replantacija je hirurška intervencija koja se izvodi radi reintegrisanja potpuno amputiranog dela tela, poput ekstremiteta ili njegovog dela, uz uspostavljanje inervacije, arterijske i venske cirkulacije. Ako tokom traumatske amputacije nisu prekinute sve strukture, takva vrsta amputacije naziva se nepotpunom ili delimičnom amputacijom. Budući da delimična amputacija uzrokuje devaskularizaciju tkiva distalno (nishodno) od povrede, ona zahteva hirurški protokol sličan replantaciji.[1]
Glavni cilj replantacije je reperfuzija uda i minimiziranje vremena ishemije od trenutka amputacije. Operativni mikroskop i mikrovaskularna hirurška tehnika osnove su na kojima se zasniva savremena replantacija i revaskularizacija. Kod replantacije se primenjuju sledeći operativni zahvati: osteosinteza, anastomoza, rekonstrukcija vaskularnih elemenata, rekonstrukcija živaca, tetiva ili mišića i kožnog pokrivača.
Kontraindikacije za replantaciju mogu biti apsolutne i relavne. U apsolutne kontraindikacije spadaju: amputacija s politraumom, opsežna povreda i hronične bolesti. Apsolutna kontraindikacija za replantaciju postoji onda kada pacijentovo opšte stanje, bilo da je povezano s prethodnom bolešću ili pridruženim povredama, onemogućuje dugotrajnu hiruršku proceduru. Relativne kontraindikacije su: amputacija jednog prsta, dob veća od 50 godina, avulzijske povrede, duga i topla ishemija (npr. više od 12 sati za prste ili 6–8 sati za nadlakticu i podlakticu), jaka kontaminacija i ranija povreda s lošim funkcionalnim ishodom.
Mada je replantacija izuzetno skupa metoda jer zahteva produženu hospitalizaciju i složenu postoperativnu terapiju, ukupni troškovi mogu biti znatno manji od protetisanja skupom mioelektričnom protezom, koju je potrebno periodično menjati.