Stalaktit (grčki jezik: stalaktites, (Σταλακτίτης) - kapanje) je najčešće naziv za pećinski ukras koji visi sa stropa (ili zidova) kraške pećine ili jame. Nalazi se i na mostovima, ili u rudnicima.[1]
Bilo koji topljiv materijal, može biti deponiran kao koloid, ili je suspenzija, ili je podložan topljenju, može formirati stalaktit i stalagmit. Mogu se sastojati od lave, minerala, blata, treseta, pijeska, sintera, i amberata.
Proces nastanka pećinskih ukrasa u kraškom području počinje prolaskom dosta oborinskih voda kroz porozno tlo iznad pećine u kojem se nalaze i krečnjačke stijene. Tada dolazi do hemijskog proces u kojem se kalcij-karbonat u dodiru sa vodom i pod uticajem ugljen dioksida razlaže na kalcij i hidrokarbonat. Kada otopina izađe iz tla u zračni prostor pećine dolazi do isparavanja u otpuštanja ugljen dioksida iz vode, čime ona gubi svoju sposobnost otapala.[2]
Najveći broj stalaktita ima formu obrnutog konusa. Najčešće imaju u sredini nešto kao cijevčicu na čijem kraju visi kap vode zbog površinskog napona, a taloženje nastaje samo oko njenog ruba. Rast oboda prema dolje formira cijevčicu, tako da su stalaktiti šuplji.
U pećinama Orlovača[3] i Bijambare se nalazi veliki broj ovih formi.[4]