![]() | |||||||||
Struktura tahikininskog peptida kasinina.[1] | |||||||||
Identifikatori | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Simbol | Tahikinin | ||||||||
Pfam | PF02202 | ||||||||
InterPro | IPR002040 | ||||||||
SMART | TK | ||||||||
PROSITE | PDOC00240 | ||||||||
SCOP | 1myu | ||||||||
Superfamilija | 1myu | ||||||||
OPM protein | 152 | ||||||||
OPM protein | 1myu | ||||||||
|
Tahikininski peptidi su jedna od najvećih familija neuropeptida, nađenih kod vodozemaca i sisara. Tahikinini imaju od deset do dvanaest aminikiselinskih ostataka. Oni su dobili ime po njihovoj sposobnosti da brzo indukuju kontrakciju tkiva stomaka.[2] Tahikininska familija je karakterisana zajedničkom sekvencom C-terminusa, Phe-X-Gly-Leu-Met-NH2, gde je X bilo aromatična ili alifatična aminokiselina. Geni koji proizvode tahikinine kodiraju prekursorske proteine zvane preprotahikinini, koji se presecaju u manje peptide posttranslaciono putem proteolitičkih transformacija. Ti geni takođe kodiraju više splajsnih formi.
Tahikinini[3][4][5] pobuđuju neurone, i evociraju promene ponašanja. Oni su potentni vazodilatatori, i izazivaju kontrakcije mnogih glatkih mišića (direktno ili indirektno).
Ljudski tahikininski geni su TAC1 i TAC3. Ekvivalentni mišji geni su Tac1 i Tac2. TAC1 kodira neurokinin A (ranije poznat kao supstanca K), neuropeptid K (neurokinin K[6]), neuropeptid gama, i supstancu P.[7] Alfa, beta, i gama splajsne varijante se izražavaju. Alfa formi nedostaje ekson 6, a gama formi ekson 4. Sve tri splajsne forme TAC1 proteina proizvode supstancu P, a samo beta i gama forme proizvode druga tri peptida. Neuropeptid K i neuropeptid gama su N-terminalno duže verzije neurokinina A koji je finalni peptid u nekim tkivima.[2] TAC3 kodira neurokinin B.[8] Najpoznatiji tahikinin je supstanca P.