Back Windplaas AF مزرعة رياح Arabic Külək elektrik stansiyası AZ یئل الکتریک مرکزی AZB Durosan Pang'elektrisidad BCL Parc eòlic Catalan Větrná farma Czech Çил электростанцийĕ CV Fferm wynt CY Vindmøllepark Danish
 | Ovaj članak obrađuje samo temu na lokalnom nivou i ne obrađuje globalno viđenje pojma Vjetroelektrana. |
Vjetroelektana je niz blisko smještenih vjetroagregata, najčešće istog tipa, izloženih istom vjetru i priključenih posredstvom zajedničkog rasklopnog uređaja na elektroenergetski sistem. Vjetroagregat je rotirajući mašina koji pretvara kinetičku energiju vjetra prvo u mehaničku, a zatim preko električnih generatora u električnu energiju. Pri tome se rotor vjetroturbine i rotor električnog generatora nalaze na istom vratilu. Vjetroelektana je obnovljivi izvor električne energije pokretan kinetičkom energijom vjetra.
Energija vjetra je u stvari oblik sunčeve energije. Sunce neravnomjerno zagrijava različite dijelove Zemlje i to rezultira različitim pritiscima zraka, a vjetar nastaje zbog težnje za izjednačavanjem pritisaka zraka. Postoje djelovi Zemlje na kojima puše tzv. stalni (planetarni) vjetrovi i na tim područjima je iskorištavanje energije vjetra najisplativije. Dobri položaji su obale mora i okeana (priobalna vjetroelektrana), te pučina mora (plutajuća vjetroelektrana). Pučina se ističe kao najbolji položaj zbog stalnosti vjetrova, ali cijene ugradnje i prijevoza energije usporavaju takva ulaganja. [1]
Kod pretvaranja kinetičke energije vjetra u mehaničku energiju (okretanje osovine generatora) iskorištava se samo razlika brzine vjetra na ulazu i na izlazu. Albert Betz, njemački fizičar dao je još 1919. godine zakon energije vjetra, poznat kao Betzov zakon. Njegov zakon kaže da se može pretvoriti samo manje od 16/27 ili 59% kinetičke energije vjetra u mehaničku energiju pomoću turbine na vjetar. 59% predstavlja teoretski maksimum, ali u primjeni se može pretvoriti između 35% i 45% energije vjetra zbog raznih gubitaka u sistemu.
Za korištenje energije vjetra često se upotrebljavaju agro-hortikulturalni nazivi, pa se tako govori o vjetroparkovima, vjetrofarmama ili vjetropoljima. Na taj način se i samom nomenklaturom pokušava reći da se ne radi o „pravim“ elektranama. Zato se naglašava, vjetroelektrana jeste elektrana i to ona koja kao gorivo za proizvodnju električne energije koristi vjetar. Ona se kao i svaka druga elektrana sastoji od nekoliko dijelova, uključujući vjetroagregate (turbina i generator), transformatorske stanice, kablove i vodove, te ostale pripadajuće objekte. Na taj način se postiže sistematičnost nazivanja objekata za proizvodnju električne energije (hidroelektrana, termoelektrana, nuklearna elektrana, itd.) i nedvosmisleno se iskazuje da je vjetroelektrana elektroenergetski objekt, a ne element panoramskog ili poljoprivrednog karaktera. [2]
- ^ [1] "Moderni vjetroagregati i pretvorba energije", www.vjetroelektrane.com, 2012.
- ^ [2] Arhivirano 12. 7. 2012. na Wayback Machine "Zašto graditi vjetroelektrane u Hrvatskoj?", www.vjetroelektrane.com, 2010.