Kitovi | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo | Animalia |
Koljeno | Chordata |
Razred | Mammalia |
Infraklasa | Eutheria |
Nadred | Laurasiatheria |
Red | Cetacea Brisson, 1762 |
Podredovi | |
Cetacea (starogrčki: κῆτος , "ogromna riba", "morsko čudovište")[1] je red sisara u koji spadaju kitovi, delfini i pliskavice i broji više od 80 vrsta. Ključne karakteristike su njihov potpuno vodeni način života, aerodinamičan oblik tijela, često velika veličina i isključivo mesožderska prehrana. Pokreću se kroz vodu snažnim pokretima gore-dolje repom koji završava metiljem nalik veslu, koristeći svoje prednje udove u obliku peraja za manevrirsanje.[2]
Dok većina kitova živi u morskim sredinama, mali broj živi isključivo u slatkoj vodi. Imajući kosmopolitsku distribuciju, mogu se naći u nekim rijekama i svim Zemljinim okeanima, a mnoge vrste naseljavaju široka područja gdje migriraju s promjenom godišnjih doba.
Kitovi su poznati po svojoj visokoj inteligenciji, složenom društvenom ponašanju i ogromnoj veličini nekih članova grupe. Na primjer, plavi kit dostiže maksimalnu potvrđenu dužinu od 29,9 m i težinu od 173 t, što ga čini najvećom životinjom za koju se zna da je ikada postojala.[3][4][5]
Postoji otprilike 89[6] živih vrsta podijeljenih u dva parvordera: Odontoceti ili zubati kitovi (koji sadrže morske pliskavice, delfine, druge grabežljive kitove poput beluge i kitova spermatozoida, i slabo istražene kljunaste kitove) i Mysticeti ili kitove bale (što uključuje vrste kao što su plavi kit, grbavi kit i grlasti kit). Uprkos njihovim visoko modificiranim tijelima i mesožderskom načinu života, genetski i fosilni dokazi stavljaju kitove u među kopitarima, koji su najbliži nilskim konjima unutar klade Whippomorpha.
Kitovi su intenzivno lovljeni zbog njihovog mesa, loja i ulja. Iako se Međunarodna komisija za kitolov složila da obustavi komercijalni kitolov, lov na kitove i dalje traje, bilo u okviru kvota IWC-a za pomoć u preživljavanju domorodaca Arktika ili u ime naučnog istraživanja, iako je sada dostupan širok spektar nesmrtonosnih metoda za proučavanje morskih sisara u divljini.[7] Kitovi se također suočavaju s ozbiljnim opasnostima po životnu sredinu od zagađenja podvodnom bukom, zaplitanja u napuštene užad i mreže, sudara s brodovima, nakupljanja plastike i teških metala, do ubrzanja klimatskih promjena,[8][9] ali koliko su pogođeni uveliko varira od vrste do vrste, od minimalno u slučaju južnog dobrog kita do baiji (ili kineskog riječnog delfina) koji se smatra funkcionalno izumrlim zbog ljudske aktivnosti.[10]
Kitovi, kao viši sisari, su neuobičajeno dugovječni. Neke vrste, kao npr. grenlandski kit, mogu doživjeti i više od 200 godina. Do sada najstariji poznati primjerak, mužjak, je uginuo u dobi od 211 godina.[11][12]