Drugi zakon termodinamike

Drugi zakon termodinamike^[1] je jedan od četiri zakona termodinamike koja opisuju prijenos i ponašanje toplote pri tim prijenosima. Ovaj zakon ima više formulacija,^[2] od kojih je vjerovatno najrazumljivija slijedeća:

Toplota ne može sama od sebe prelaziti sa hladnijeg tijela na toplije, tačnije: nije moguć proces čiji jedini bi rezultat bio prelazak toplote sa hladnijeg tijela na toplije (1850. godine).

Osim gornje, Rudolf Clausius dao je još nekoliko formulacija ovog zakona:

Toplota spontano može prelaziti samo s toplijeg na hladnije tijelo.

Sa protokom vremena, ukupna entropija^[3] termički zatvorenog sistema, koji nije u termodinamičkoj ravnoteži, uvijek raste, težeći da dostigne najveću moguću vrijednost.

Vjerovatno najpopularnija formulacija ovog zakona glasi:

Entropija svemira uvijek raste (1865. godine).

Formulacija Lord Kelvin-a:

Nije moguće ostvariti proces, čiji bi jedini učinak bio da uzima toplotu iz jednog spremnika toplote i pretvara tu toplotu, u cijelosti, u rad. Ova formulacija drugog zakona termodinamike često se izražava kao: Perpetum mobile druge vrste nije moguć.

Perpetuum mobile druge vrste bio bi upravo takav uređaj koji bi samo uzimao toplotu iz spremnika toplote i pretvarao ovu toplotu u rad. Ovaj zakon daje teorijsku granicu koeficijenta iskoristivosti toplotnih mašina.

1. ^ "Second law of thermodynamics | | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 2024-05-29. Pristupljeno 2024-06-20.
2. ^ "5.1 Concept and Statements of the Second Law". web.mit.edu. Pristupljeno 2024-06-20.
3. ^ "Second Law – Entropy".