Erekcija | |
---|---|
Identifikatori | |
MeSH | D010410 |
TE | Šablon:TerminologiaEmbryologica |
Anatomska terminologija |
Erekcija (od latinskog erectio = uspravno) jest izraz preuzet iz latinskog jezika, a označava podignutost ili uzdignuto stanje nekog organa. Najčešće se koristi koristi za označavanje ukrućenosti erektilnih životinjskih tkiva i organa – penisa, klitorisa i bradavica. Erekcija ovih tkiva izazvana je brojnim psihološkim i fiziološkim činiocima – sveukupnim seksualnim uzbuđenjem, kao i pojačanim priticanjem i smanjenim oticanjem krvi pri seksualnom općenju (u slučaju penisa i klitorisa), uticajem hormona oksitocina (bradavice), punom mokraćnom bešikom. Kod ljudi se ponekad dešava i spontano, u toku sna.[1][2][3]
Erekcija je refleksna aktivnost, a regulira je centar za erekciju iz slabinskog dijela kičmene moždine. Nalazi se pod uticajem viših nervnih centara velikog mozga i više žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Kod većine vrsta životinja, erekcija penisa mužjaka predstavlja neophodan preduvjet za normalno odvijanje spolnog čina.