Ilirski ratovi

Ilirski ratovi su vojni sukobi između Ilirskog (Ardijejskog) kraljevstva i Rimskog Carstva trajali su od 229. p. n. e. do 168. p. n. e.. Počeli su sprječavanjem piratskih napade na grčke i rimske trgovačke brodove po Jadranskom moru, a završili su se padom Ilirskog kraljevstva i priključenjem rimskoj državi.

Opadanje moći Epirskog kraljevstva poslije smrti Aleksandra, epirskog kralja i Pirovog sina, dalo je priliku Agronu da izgradi zavidnu moć od epirske obale do dalmatinskih ostrva (posebno Vis), gdje su se nalazila grčka naselja. Središte njegovog kraljevstva bilo je u današnjem Risnu (Rizzon), Boka kotorska, koji je od ranije bio Ardijejsko središte. Tek će kasniji kraljevi prijesto prenijeti u Skadar.^[1]

Važan poticaj Agronu bilo je njegovo savezništvo sa kraljem Demetrijem II Makedonskim, pa si Iliri i Makedonci po prvi put našli zajedničke interese i približile se jedna drugoj. I prije ovog savezništva Iliri su, na vlastitu inicijativu, pljačkali po obalama Jonskog mora, čime su i privukli pažnju makedonskog kralja. Ovo pokazuje da su Iliri, u vremenu od Mitila, razvili svoju pomorsku silu, i da se težište države u nekoliko decenija, iz unutrašnjosti trajno prebacilo na jadransko primorje.^[2]

Za savezništvo protiv Dardanaca Agron je dobio slobodu plovidbe po jadranskoj obali. Iliri su pomogli sa flotom i u jedno borbi sa Etolcima kod grada Mediona i nanijeli im veliku štetu. Dok je Agron slavio prvu pobjedu protiv regularne grčke vojske, nakon čega je i umro od pića, njegova druga žena Teuta poslala je brodove u pljačku po moru pod vodstvom Agronovog brata Skerdilaidesa i budućeg kralja. Upali su u glavni grad Epira, razorili ga i preuzeli kontrolu. Istovremeno su napali i nekoliko Italskih trgovaca, ne prezajući ni od ubistava.

1. ^ Zippel G. 1877. Die Römische Herrschaft in Illyrien
2. ^ Papazoglu