Implicitni i eksplicitni ateizam su termini koje je George H. Smith (1979) prvi put koristio za opis dvije vrste ateizma. "Implicitni ateizam" se definira kao "nedostatak teističkog vjerovanja bez svjesnog odbacivanja", dok se "eksplicitni ateizam" definira kao "nedostatak teističkog vjerovanja zbog svjesnog odbacivanja istog".[1] Eksplicitni ateisti su razmislili o ideji boga i božanstava, te su odbacili bilo kakva vjerovanja da ona postoje. Implicitni ateisti nisu odbacili mogućnost da postoji bog, niti su proširili svoje shvatanje teme, iako ne održavaju vjerovanje u boga ili božanstva.