Joga (Sanskrit, Pāli: योग yóga) se odnosi na grupe međupovezanih antičkih hinduističkih fizičkih i mentalnih vježbi porijeklom iz Indije. Riječ se odnosi i na meditaciju u okviru hinduizma i budizma. Joga je jedna od 6 tradicionalnih pravaca (daršana) u indijskoj filozofiji. Grane joge su: Rāja Joga, Karma Joga, Jnana Joga, Bhakti Joga, i Hatha Joga. U Hinduizmu joga se smatra vidom dolaska do samospoznaje i kao način dolaska do duhovnog prosvijetljenja. Ona predstavlja središnji koncept u Sikizmu, džainizmu i Budizmu, a utjecala je na ostale vjerske i duhovne prakse širom svijeta. Glavni tekst joge Jogasutre od Patanđalija je napisao Patanjali koji je živio u Indiji oko 150. p. n. e.. Glavni cilj joge je "ujedinjenje" ljudskog duha sa Božanskim, a poznat je pod imenom Išvara.[1] dostizanje Na ovaj način se dostiže oslobođenje (sanskrit मोक्ष mokṣa, bos. mokša) od ovozemaljskih patnji i oslobađanje od ciklusa ponovnog rađanja i umiranja (sanskrit, samsara). Joga podrazumijeva kontrolu čovjeka nad vlastitim tijelom, umom i emocijama te savlađivanje žudnje. U indijskim spisima se smatra da joga postepeno vodi do znanja o istinskoj prirodi stvarnosti, a savršeni jogi dostiže prosvijetljeno stanje u kojem dolazi do prestanka razmišljanja i stanja blaženog jedinstva. Ono može predstavljati jedinstvo pojedinačne duše (Atman) sa vrhovnom Stvarnošću (Brahman) opisanom u Vedanta filozofiji, ili jedinstvo sa bogom ili boginjom opisanom u teističkim oblicima Hinduizma i nekim oblicima Budizma. Prosvijetljenje se također može opisati kao izumiranje ograničenog ega, kao i direktno i trajno shvatanje jedinstvene prirode svemira. [2]
Riječ joga ima mnogo značenja, te vuče porijeklo iz sanskritske riječi "yuj" (kontrolirati) ili iz "yujir samadhau" (kontemplacija/apsorpcija). Izvan Indije, joga obično asocira na Hatha Jogu i njene asane kao vrstu vježbe.