Judaizam

Judaizam je jedna od abrahamskih, monoteističkih religija, ali je za razliku od drugih ujedno i etnička religija, koja se sastoji od kolektivne vjerske, kulturne i pravne tradicije i civilizacije jevrejskog naroda.^[1][2][3] Ima svoje korijene kao organizirana religija na Bliskom istoku tokom bronzanog doba.^[4] Moderni judaizam je evoluirao iz jahvizma, religije drevnog Izraela i Jude, krajem 6. stoljeća prije nove ere,^[5] i stoga se smatra jednom od najstarijih monoteističkih religija.^[6] Religiozni Jevreji smatraju judaizam izrazom saveza koji je Bog sklopio sa Izraelcima, njihovim precima.^[7] Obuhvaća širok korpus tekstova, praksi, teoloških pozicija i oblika organizacije.

Judaizam propovijeda vjeru u jednog, bestjelesnog i samo duhovnog Boga svih ljudi. Ovaj bog predstavlja sveukupnost moralnih savršenstava i od ljudi zahtijeva ljubav i pravednost. Ime ovog boga zbog svetosti nije dozvoljeno izgovarati. Judaistička religioznost zasniva se na poslušnosti prema “božanskom zakonu”. Ovaj zakon sadržan je u Starom zavjetu, odnosno u hebrejskoj Bibliji. Stari zavjet je sintetiziran rukopis od 24 knjige. Pisan je na hebrejskom i djelimično na aramejskom jeziku. Govori o historiji, idejama i društvenim borbama judinog naroda. Ujedno to je i zbirka vjerskih i pravnih propisa, kao i starih mitova koje su Judeji preuzeli od drugih naroda istoka. Stari zavjet se dijeli na tri osnovne grupe:

1. Zakon (hebrejski: Tora, sadrži Petoknjižje - Pet knjiga Mojsijevih: Knjigu postajanja, Knjigu izlaska, Levitski zakonik, Knjigu brojeva i Ponovljeni zakon)
2. Proroci (sadrži: Prve proroke i Posljednje proroke), i
3. Spisi (Psalmi, Knjiga o Jovu, Priče Salomonove, Prva i Druga knjiga dnevnika, Jezdrijina i Nemijina knjiga, Knjiga o Ruti, Pjesma nad pjesmama, Knjiga propovjednika, Plač Jeremijin, Knjiga proroka Danijela). Mnogi istraživači smatraju da je Stari zavjet prethodna faza u razvoju kršćanske religije koja je izložena u Novom zavjetu.

Pored Tore za vjerski život Jevreja posebno je važan Talmud (hebrejski: učenje). Talmud je velika vjerska zbirka poslije-biblijskih tumačenja Starog zavjeta, obrednih pravila, pravnih propisa, priča i izreka. Sastoji se iz dva dijela: Mišina (tekst učenja) i Gemara (objašnjenje učenja). Postoje dva Talmuda: Jerusalemski talmud (priređen oko [450. godine) i Babilonski talmud (priređen oko 500. godine).

Za ortodoksnog Jevreja obavezan je i veliki broj obrednih propisa i propisa o čistoći i ishrani.

Osnivač hebrejske religije je Mojsije (hebrejski Moše, oko 1225. p. n. e). Praktično jedini izvor za upoznavanje Mojsijevog života, rada i učenja je Biblija, odnosno Stari zavjet. Mojsije je bio hebrejski vođa i zakonodavac koji je narod oslobodio egipatskog ropstva i na gori Sinaju dao im dvije tablice koji su postali temelj hebrejske religije. Mojsije zauzima prvo mjesto među osnivačima religija, pošto njemu u prilog ide hronološko prvenstvo: Zaratustra, Buda, Konfučije, Isus i Muhammed pojavili su se tek mnogo vijekova poslije njega. Prema Bibliji, Mojsije je čuvajući stoku na božijoj planini Horeb vidio boga (Jahve) koji mu je dao moć da vrši čudesna djela i povjerio mu misiju - da se vrati svojim plemenima i oslobodi ih od ropstva.

1. ^ Kohler, Kaufmann (1901–1906). "Judaism". In Singer, Isidore; et al. (eds.). The Jewish Encyclopedia. New York: Funk & Wagnalls.
2. ^ Jacobs, Louis (2007). "Judaism". In Berenbaum, Michael; Skolnik, Fred (eds.). Encyclopaedia Judaica. Vol. 11 (2nd ed.), str. 511. Detroit: Macmillan Reference. ISBN 978-0-02-866097-4 – via Encyclopedia.com.
3. ^ Schiffman, Lawrence H. (2003). Jon Bloomberg; Samuel Kapustin (eds.). Understanding Second Temple and Rabbinic Judaism. Jersey, NJ: KTAV. ISBN 9780881258134
4. ^ "History of Judaism until 164 BCE". History of Judaism. BBC.
5. ^ David P Mindell (30. 6. 2009). The Evolving World. Harvard University Press. str. 224. ISBN 978-0-674-04108-0.
6. ^ Religion: Three Religions, One God PBS
7. ^ "Knowledge Resources: Judaism". Berkley Center for Religion, Peace, and World Affairs. Arhivirano s originala, 27. 8. 2011. Pristupljeno 22. 11. 2011.