Kamen

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Prirodni kamen je tradicionalni građevinski materijal koji se danas, kao i u prošlosti, najčešće koristi na dva osnovna načina:

• u vidu većih ili manjih komada različitog stepena obrade koji su namijenjeni za zidanje, oblaganje zidova, popločavanje, izradu gornjih slojeva kolovoza (kamena kaldrma, kocka) i sl, i
• u obliku prirodno ili vještački usitnjenog materijala rastresite strukture agregata (granulata) koji se primjenjuje za razne vrste nasipanja, za izradu zastora na željezničkim prugama, za izradu kolovoznih konstrukcija na putevima, ulicama i aerodromima, a također i kao agregat za spravljanje različitih vrsta betona.

Hemijska, fizička, fizičko-mehanička i ostala svojstva građevinskog kamena uglavnom odgovaraju svojstvima stijenske mase od koje je taj kamen dobijen, pri čemu odlučujući uticaj na mnoge od ovih karakteristika imaju mineraloški sastav stijene i uslovi njenog formiranja.

Proučavanjem stijena bavi se nauka petrologija, a pod pojmom stijene u općem slučaju podrazumijeva se prirodni mineralni agregat određenog sastava, strukture i teksture koji predstavlja proizvod različitih geoloških procesa. Sve stijene su, dakle, sačinjene od određenih minerala, a minerali predstavljaju fizički i hemijski homogena tijela nastala u zemljinoj kori kao rezultat određenih hemizama i fizičkih dejstava. Najveći broj minerala je u čvrstom agregatnom stanju i odlikuje se kristalnom građom. Mada u prirodi postoji preko 2000 različitih minerala, sa aspekta građevinarstva značajan je samo jedan manji broj. To su upravo oni minerali koji su najviše zastupljeni u stijenama od kojih se dobija građevinski kamen. Jedna od najbitnijih karakteristika minerala, a to znači i kamenih materijala u širem smislu riječi, je tvrdoća. Ona se definira putem Mosove skale tvrdoće.

U zavisnosti od uslova formiranja, stijene se dijele na tri osnovne genetske grupe:

1. magmatske stijene (eruptivne dubinske i površinske) – nastale tokom procesa kristalizacije prirodnog silikatnog rastopa magme;
2. sedimentne – stvorene na površini zemljine kore na bazi produkata raspada izvjesnih stijenskih masa
3. metamorfne stijene – dobijene kao proizvod prekristalizacije i prilagođavanja pojedinih stijena izmijenjenim fizičko-hemijskim uslovima