Licemjerje jest praksa pretvaranja da je ono što nije ili da se vjeruje u ono što nije.[1] Danas se "licemerje" često odnosi na zagovaranje ponašanja koje se ne praktikuje. Međutim, izraz se može odnositi i na druge oblike pretvaranja, kao što je bavljenje pobožnim ili moralnim ponašanjem iz želje za pohvalom, a ne iz istinski pobožnih ili moralnih motiva.
Definicije licemjerja se razlikuju. U moralnoj psihologiji, to je nepoštovanje vlastitih izraženih moralnih pravila i principa.[2] Prema britanskom političkom filozofu Davidu Runcimanu, "druge vrste licemjerne obmane uključuju tvrdnje o znanju koje nekome nedostaje, tvrdnje o dosljednosti koju ne možemo održati, tvrdnje o lojalnosti koju ne posjedujemo, tvrdnje o identitetu koji ne posjedujemo ".[3] Američki politički novinar Michael Gerson kaže da je političko licemjerje "svjesno korištenje maske za zavaravanje javnosti i stjecanje političke koristi".[4]
Licemjerje je bilo predmet narodne mudrosti i mudroslovne književnosti od početaka ljudske historije. Sve više, od 1980-ih, ona je takođe postala centralna za studije bihejvioralne ekonomije, kognitivne nauke, kulturološke psihologije, odlučivanja, etike, evolucione psihologije, moralne psihologije, političke sociologije, pozitivne psihologije, socijalne psihologije i sociološke socijalne psihologije.