Nacionalnost

Tačnost podataka u ovom članku je osporena. Provjerite i ispravite netačnosti u članku.

Nacionalnost je pravni odnos između osobe i države.^[1] Nacionalnost obično pruža određenu zaštitu osobi od strane države, te neke obaveze te osobe prema državi. Ta prava i dužnosti se razlikuju od zemlje do zemlje.^[2] Pojam nacionalnost se tehnički i pravno razlikuje od pojma državljanstvo, iako u većini modernih zemalja vrijedi da svi oni koji imaju nacionalnost određene zemlje postaju i državljani te zemlje.^[1]

Nacionalnost pruža državnu nadležnost nad osobom i pruža osobi zaštitu od strane države. Najveća razlika od državljanstva je ta ljudi koji posjeduju državljanstvo imaju pravo učestvovati u političkom životu države, kao što je glasanje ili kandidiranje na izborima, za razliku od onih koji imaju samo njenu nacionalnost.

Pridjev nacionalni može opisivati i državljane (građane) i ne-državljane (ne-građane ili apatride). Po običaju i međunarodnim konvencijama, pravo svake države je da odluči ko će imati njenu nacionalnost.^[3] Takve odluke su dio zakona o nacionalnosti. U nekim slučajevima, određivanje nacionalnosti je također regulirano javnim međunarodnim zakonom – primjer je pakt o osobama bez državljanstva i Evropska konvencija o nacionalnosti.

U engleskom jeziku, ista riječ se koristi u smislu etničke grupe (grupa ljudi koji dijele zajednički etnički identitet, jezik, kulturu, porijeklo, historiju i sl.). Ovo značenje nacionalnosti nije definirano političkim granicama ili posjedovanjem pasoša i uključuje i nacije koje nemaju suverenu državu (kao što su Škoti, Velšani, Englezi, Baski, Kurdi, Tamili, Inuiti i Maori).

Pojedinci se mogu smatrati vlasnicima nacionalnosti grupa sa autonomnim statusom, a koje su prepustile određena prava nekoj višoj vladi. Član 15. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima navodi da "svako ima pravo na nacionalnost" i da "niko ne smije biti proizvoljno lišen svoje nacionalnosti niti prava da promijeni nacionalnost".

1. ^ ^{a b} Vonk, Olivier (19. 3. 2012). Dual Nationality in the European Union: A Study on Changing Norms in Public and Private International Law and in the Municipal Laws of Four EU Member States. Martinus Nijhoff Publishers. str. 19–20. ISBN 90-04-22720-2. |access-date= zahtijeva |url= (pomoć)
2. ^ Weis, Paul. Nationality and Statelessness in International Law. BRILL; 1979 [cited 19 August 2012]. ISBN 9789028603295. p. 29–61.
3. ^ Convention on Certain Questions Relating to the Conflict of Nationality Laws Arhivirano 26. 12. 2014. na Wayback Machine. The Hague, 12 April 1930. Full text. Article 1, "It is for each State to determine under its own law who are its nationals...".