Nearktik

Nearktik ili nearktička ekozona velika je biogeogeografska regija Zemlje.

Obuhvata gotovo cijelu Sjevernu Ameriku, Grenland i visokoplaninska područja u Meksiku. S druge strane, Južni Meksiko, južna Florida, Centralna Amerika i Karipska ostrva, skupa sa Južnom Amerikom pripadaju u Neotropis.

Sjeverna i Južna Amerika razdvojene su prije otprilike 180 miliona godina i tako razvile vrlo različite vrste biljaka i životinja.

Kada se superkontinent Pangea raspao, Sjeverna Amerika ostala je povezana s Evroazijom i postala dio novonastalog sjevernog superkontinenta Laurazije, dok je Južna Amerika postala dio južnog superkontinenta Gondvane. Otvaranje Atlantskog okeana razdvojilo je Sjevernu Ameriku i Evropu.

Sjeverna Amerika je kasnije bila povezana kopnenim mostom sa Azijom (Beringija) i Južnom Amerikom (Panamski moreuz). To je omogućilo razmjenu vrsta između kontinenata, tzv. veliku američku razmjenu faune.

Kao rezultat toga, nearktik i paleoarktik dijele veliki broj životinjskih i biljnih vrsta. Dvije biogeografske regije stoga su također povezane u zajedničku holarktičku regiju.

Mnoge krupne životinje. kao što su konji, kamile, mamuti, mastodonti, bizoni, sabljasti tigar i kratkonosi medvjedi, izumrle su na kraju posljednjeg ledenog doba tokom kvarternog vala izumiranja s istovremenim naseljavanjem praljudi. Naučnici vjeruju da propadanje vrsta nije uzrokovano klimatskim promjenama nego istrebljivanjem lovom ili nedostatkom hrane za predatore.

Osim ljudi, moderni američki bizoni, grizli i vapiti uspjeli su se učvrstiti kroz oslobođene ekološke niše.

Prvobitno su psi (Canidae), kamila (Camelidae) i konji (kopitari) nastali samo u nearktiku. Porodica Antilocapridae sa kopitima uvijek je bila ograničena na ovo područje.

Gepard je prvobitno evoluirao u Sjevernoj Americi, a prešao je samo u Aziju, kasnije i u Evropu i danas se može naći uglavnom u Africi.

Kratkonosci su također živjeli samo u Sjevernoj Americi. Jedina preživjela vrsta ove porodice je jedan medvjedić koji i danas živi u Južnoj Americi.^[1]

1. ^ Dieter Heinrich, Manfred Hergt, Rudolf Fahnert (2006). Atlas Erd - Physische Geographie. München: Deutscher Taschenbuch Verlag. ISBN 3-423-03329-0.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)