Nikejsko Carstvo Nicaea |
||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Gornji Srednji vijek | ||||||||||
|
||||||||||
Uzrečica: Βασιλεὺς Βασιλέων, Βασιλεύων Βασιλευόντων (grčki: "Car careva, Vladar vladara") |
||||||||||
Glavni grad | Nikeja (İznik) (de jure) Nymphaion (Kemalpaşa) (de facto) |
|||||||||
Najveći grad | Nikeja | |||||||||
Službeni jezik | Grčki | |||||||||
Religija | grčko pravoslavlje (zvanično) | |||||||||
Državno uređenje | Apsolutna autokratija | |||||||||
Monarhija | ||||||||||
• 1204. – 1261. |
Theodore I Laskaris | |||||||||
• 1222–1254 |
John III Doukas Vatatzes | |||||||||
• 1254–1258 |
Theodore II Laskaris John IV Laskaris | |||||||||
Zakonodavstvo | ||||||||||
Valuta | Histamenon, hiperpiron |
Nikejsko Carstvo ili Carstvo Nikeje[1] je konvencijski historiografski naziv za najvećeg od tri bizantijskih Grka[2][3] Osnovači su pripadnici aristokratije Bizantijskog Carstva, koji su pobjegli nakon što su Konstantinopolj okupirale vojne snage zapadne Evrope i Mletačke Republike tokom Četvrtog krstaškog rata, događaj poznat kao pljačkanje Konstantinopolja. Kao i druge bizantijske krnje države nastale nakon raspada carstva 1204. godine (kao što su Carstvo Trapezunda i Carstvo Soluna), bilo je nastavak istočne polovine Rimskog Carstva, koje je preživjelo skoro do samog kraja srednjovjekovnog perioda. Četvrtu državu, poznatu u historiografiji kao Latinsko Carstvo, uspostavili su krstaši i Republika Venecija nakon zauzimanja Konstantinopolja i okoline. Tvrdilo se da je zakoniti nastavak Rimskog Carstva, iako nije imalo značajnu vezu s njim.
Osnovali su je porodica Laskaris, a trajalo je od 1204. do 1261. godine, kada su Nikejci obnovili Bizantijsko Carstvo u Carigradu.