Republikanska stranka (SAD)

Republikanska stranka Republican Party
Skraćenica	GOP R (neslužbeno)
Predsjednik	Michael Whatley
Osnivač(i)	Alvan E. Bovay[1] Henry J. Raymond Horace Greeley John C. Frémont Francis P. Blair Edwin D. Morgan Amos Tuck Salmon P. Chase
Prethodnik	Vigovska stranka Stranka slobodnog tla Anti-Nebraskanski pokret
Sjedište	Washington, D.C, SAD
Adresa	310 First Street SE
Mladi ogranak	Mladi republikanci Republikanci tinejdžeri
Broj članova	(2021) 36,732,180[2]
Politička pozicija	Većina: Desni centar, Desnica
Ideologija	Većina: Konzervativizam Frakcije: Centrizam[3] Kršćanska desnica[4] Libertarijanizam[5] Desničarski populizam[6][7]
Kontinentalno članstvo	Međunarodna demokratska unija
Međunarodno članstvo	Međunarodna demokratska unija
Boje	Crvena
Mjesta u Senatu	49 / 100
Mjesta u Zastupničkom domu	220 / 435
Guvernera	27 / 50
Mjesta u gornjim domovima država	1.110 / 1.973
Mjesta u donjim domovima država	2.948 / 5.413
Veb-sajt
http://www.gop.com/

Republikanska stranka (engleski: Republican Party), poznata i kao Velika stara stranka (engleski: Grand Old Party), jedna je od dvije najjače stranke u Sjedinjenim Američkim Državama. Od sredine 19. stoljeća je glavna suparnička stranka Demokratskoj stranci.

Osnovali su je 1854. abolicionisti koji su se protivili Zakonu Kansas–Nebraska, koji bi dozvolio širenje ropstva u zapadne teritorije.^[8] Vigovska stranka se smatra intelektualnom prethodnicom stranke, primjer toga je činjenica da su predsjednici Abraham Lincoln, Rutherford B. Hayes, Chester A. Arthur, Benjamin Harrison i William McKinley svi bili vigovci prije prelaska u Republikansku stranku.^[9][10] Raspad Vigovske stranke, koja je prije bila jedna od dvije najjače stranke u SAD-u zajedno sa Demokratskom strankom, ojačao je republikance. Stranka je prvobitno podržavala klasični liberalizam, ekonomsku reformu i abolicionizam.^[11]

Inicijalno se sastojala od Sjevernjaka protestanata, tvorničkih radnika, profesionalaca, biznismena, uspješnih poljoprivrednika i Afroamerikanaca. Nije imala ikakvu političku moć ili važnost na Jugu SAD-a, međutim, ubrzo je postala vrlo uspješna na Sjeveru gdje je do 1858. u svoj sastav uključila bivše vigovce, demokrate koji su se protivili širenju ropstva, kao i pripadnike Stranke slobodnog tla, Stranke slobode, anti-Nebraskanskog pokreta i Sjeverne Američke stranke te tako osigurala podršku većine Sjevernjaka. Rana Republikanska stranka je podržavala nacionalni bankarski sistem, zlatni standard, razvijanje željeznica i visoke carine. Iako je uvijek smatrana prijateljski nastrojenom prema abolicionizmu ispočetka se službeno samo protivila širenju ropstva na zapadne teritorije, a tek nakon izbijanja Američkog građanskog rata je otvoreno zagovarala njegovo potpuno ukidanje. Nakon što je Lincoln izabran za predsjednika na izborima 1860. južne savezne države su proglasile otcjepljenje od Sjedinjenih Američkih Država (Unije) i formirale Konfederaciju američkih država (Konfederaciju) plašeći se potpunog ukidanja ropstva što je dovelo do izbijanja Američkog građanskog rata. Republikanska stranka je pod vodstvom Lincolna i većinski republikanskog Kongresa vodila borbu za očuvanje Unije, ukidanje ropstva i uništenje Konfederacije. Pobjeda Unije nad Konfederacijom je dovela do republikanske dominacije američke političke scene sve do početka Velike depresije.

1912. stranka postavlja tadašnjeg konzervativnog predsjednika Williama Howarda Tafta za svog kandidata na predstojećim izborima, taj čin razbješnjava progresivnog bivšeg predsjednika Theodorea Roosevelta koji napušta republikance, formira Progresivnu stranku i natječe se na tim izborima kao kandidat te stranke. Nakon 1912. mnoge Rooseveltove pristalice napuštaju sve konzervativniju Republikansku stranku, što je ideološki pomjera nadesno. Stranka gubi svoje većine u Kongresu za vrijeme Velike depresije i vladavine predsjednika Franklina D. Roosevelta, čiji izuzetno popularni New Deal program započinje period dominacije demokrata nad republikancima koji će trajati naredne tri decenije. Nakon što demokratski predsjednik Lyndon B. Johnson potpisuje Zakon o građanskim pravima Južnjački demokrati masovno prelaze u Republikansku stranku.^[12] 1973. Vrhovni sud u slučaju Roe protiv Wadea odlučuje da žena ima ustavno pravo na pobačaj što dovodi do sve veće opozicije pobačaju među republikancima i do veće podrške za stranku među evangelistima.^[13] Današnja ideologija stranke je američki konzervativizam i podržava ekonomiju slobodnog tržišta, društveni konzervativizam i originalizam u konstitucionalnoj jurisprudenciji.^[14] Republikanska stranka podržava minimalno učešće vlade u javnoj politici i privatnom sektoru, deregulaciju, smanjivanje poreza, zaštitu prava na posjedovanje oružja, povećavanje vojnog budžeta i restrikcije na imigraciju, pobačaj i sindikate.^{[15][16][17][18]}

Baza glasačkog tijela današnje Republikanske stranke su muškarci, stanovnici ruralnih područja i Bijeli Amerikanci, a pogotovo Bijeli Južnjaci i Bijeli evangelisti.^[4][19]

1. ^ The Origin of the Republican Party by Prof. A. F. Gilman, Ripon College, WI, 1914.
2. ^ Winger, Richard. "December 2021 Ballot Access News Print Edition". Ballot Access News. Pristupljeno 20. 1. 2022.
3. ^ Siegel, Josh (18. 7. 2017). "Centrist Republicans and Democrats meet to devise bipartisan healthcare plan". The Washington Examiner.
4. ^ ^{a b} Haberman, Clyde (28. 10. 2018). "Religion and Right-Wing Politics: How Evangelicals Reshaped Elections". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 12. 7. 2022.
5. ^ Miller, William J. (2013). The 2012 Nomination and the Future of the Republican Party. Lexington Books. str. 39.
6. ^ Cassidy, John (29. 2. 2016). "Donald Trump is Transforming the G.O.P. Into a Populist, Nativist Party". The New Yorker.
7. ^ Gould, J.J. (2. 7. 2016). "Why Is Populism Winning on the American Right?". The Atlantic.
8. ^ Brownstein, Ronald (22. 11. 2017). "Where the Republican Party Began". The American Prospect (jezik: engleski). Pristupljeno 11. 7. 2022.
9. ^ "Major American Political Parties of the 19th Century". Norwich University Online (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 5. 7. 2022. Pristupljeno 11. 7. 2022.
10. ^ Kevin P. Phillips (2003). William McKinley. Internet Archive. Times Books. ISBN 978-0-8050-6953-2.
11. ^ Fornieri, Joseph R.; Gabbard, Sara Vaughn (7. 11. 2008). Lincoln's America: 1809 - 1865 (jezik: engleski). SIU Press. ISBN 978-0-8093-8713-7.
12. ^ Zingher, Joshua N. (1. 7. 2018). "Polarization, Demographic Change, and White Flight from the Democratic Party". The Journal of Politics. 80 (3): 860–872. doi:10.1086/696994. ISSN 0022-3816.
13. ^ "Book Details : The Great Divide". web.archive.org. 25. 6. 2015. Arhivirano s originala 25. 6. 2015. Pristupljeno 12. 7. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
14. ^ "2016 Republican Party Platform | The American Presidency Project". www.presidency.ucsb.edu. Pristupljeno 12. 7. 2022.
15. ^ Reich, Gary M. (15. 2. 2021). The Politics of Immigration Across the United States: Every State a Border State? (jezik: engleski). Routledge. ISBN 978-1-000-33580-4.
16. ^ Hajnal, Zoltan (4. 1. 2021). "Immigration & the Origins of White Backlash". Daedalus. 150 (2): 23–39. doi:10.1162/daed_a_01844. ISSN 0011-5266.
17. ^ Baker, Paula; Critchlow, Donald T. (6. 3. 2020). The Oxford Handbook of American Political History (jezik: engleski). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-062869-7.
18. ^ Jacobson, Gary C.; Liu, Huchen (2020-03). "Dealing with Disruption: Congressional Republicans' Responses to Donald Trump's Behavior and Agenda". Presidential Studies Quarterly (jezik: engleski). 50 (1): 4–29. doi:10.1111/psq.12630. ISSN 0360-4918. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
19. ^ NW, 1615 L. St; Suite 800Washington; Inquiries, DC 20036USA202-419-4300 | Main202-857-8562 | Fax202-419-4372 | Media (20. 3. 2018). "1. Trends in party affiliation among demographic groups". Pew Research Center - U.S. Politics & Policy (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 7. 2022.