Sisari ili sisavci (latinski: mammalia) su klasa kičmenjaka (vertebrata) u kojoj ženke imaju mliječne žlijezde, koje luče mlijeko za ishranu mladunčadi. Sisari uključuju oko 5.500 poznatih vrsta, podjeljenih na 1.200 rodova, 152 porodice i nekih 46 redova, mada ovo varira ovisno o klasifikaciji.[1]
Unatoč toj bogatoj biološkoj raznolikosti, osim
- mliječnih žlijezda, imaju još niz zajedničkih obilježja.
- Koža sisara je pokrivena dlakom ili njenim pretvorbama i bogata je žlijezdama,
- svi imaju dva para udova (kod ogromne većine nogu),
- kičmeni stub je građen od platicelnih pršljenova, kojih u vratnom regionu uvijek ima sedam,a sa glavom je spojen preko dva potiljačna kondilusa (gležnja),
- imaju tri odvojene slušne koščice (čekić, uzengija i nakovanj);
- zubalo im je heterodontno (sjekutići, očnjaci, pretkutnjaci i kutnjaci),
- srce im je sastavljeno od po dvije komore i pretkomore, a iz njegove lijeve komore polazi samo jedan aortin luk, a eritrociti im nemaju jedro (izuzetak je kamila),
- homeotermne su životinje sa velikim brojem plućnih alveola.
- grudna i trbušna duplja su im potpuno razdvojene mišićnom dijafragmom,
- živorodne su životinje (izuzev kljunara).[2][3]
Sisari su direktni potomci gmizavaca. Za neke fosilne ostatke teško je reći kojoj od ove dvije grupe pripadaju. Najočitija osobina sisara je krzno i dlaka, kojim je prekrivena koža.
Žive u raznim sredinama na zemlji i u zemlji. Kreću se trčeći, skačući,leteći.
Sisari su dostigli najviši stepen u razvoju.
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
- ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.