Slaba interakcija

U fizici elementarnih čestica, slaba interakcija je mehanizam odgovoran za slabu silu ili slabu nuklearnu silu, jednu od četiri fundamentalne interakcije u prirodi, zajedno sa jakom interakcijom, elektromagnetizmom, i gravitacijom. Slaba interakcija je odgovorna za radioaktivno raspadanje subatomskih čestica, i igra ključnu ulogu u nuklearnoj fisiji. Teorija slabe interakcije se ponekad naziva kvantna flavordinamika (QFD), u analogiji sa terminima QCD i QED, ali termin se slabo koristi jer se slaba sila najbolje razumije u elektro-slaboj teoriji (EWT).^[1]

Tipičan primjer gdje utječe slaba sila, je spajanje atoma helija (fuzija). Ovaj proces je zastupljen kod svih zvijezda.^[2]

Efektivni opseg slabe sile ograničen je na subatomske udaljenosti i manji je od prečnika protona.^[3]

Standardni model fizike čestica pruža jedinstven okvir za razumijevanje elektromagnetnih, slabih i jakih interakcija. Interakcija se događa kada dvije čestice (obično, ali ne nužno, polucijeli spin fermioni) razmjenjuju cjelobrojne bozone koji nose silu. Fermioni uključeni u takve razmjene mogu biti ili elementarni (npr. elektroni ili kvarkovi) ili kompozitni (npr. protoni ili neutroni), iako su na najdubljim nivoima sve slabe interakcije na kraju između elementarnih čestica.

1. ^ Griffiths, David (2009). Introduction to Elementary Particles. str. 59–60. ISBN 978-3-527-40601-2.
2. ^ Slaba nuklearna sila na stranici univerziteta iz Arhivirano 21. 12. 2012. na Wayback Machine Wuppertala Njemačka učitano 09.02.2014 njem.
3. ^ Schwinger, Julian (1957-11-01). "A theory of the fundamental interactions". Annals of Physics (jezik: engleski). 2 (5): 407–434. Bibcode:1957AnPhy...2..407S. doi:10.1016/0003-4916(57)90015-5. ISSN 0003-4916.