Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Spahije (osmanski turski: سپاهی sipâhi, iz perzijskog سپاهی što znači "vojnik") bio su elitni vojni red osmanske vojske. Sistem spahija imao je elemente srednjevijekovnog evropskog viteštva kao i japanskih samuraja, ali je to ipak u najvećem dijelu bio specifičan osmanlijski sistem. Položaj spahija bio je uređen timarskim sistemom. To je originalni turski “izum”, timar, što znači “nadarbina”. Spahije su dobijale posjed u osvojenim krajevima i tako osiguravali prisutnost Porte u svim dijelovima carstva ujednačeno. Pri tom nisu postajali vlasnici zemlje, nisu je mogli ostaviti u nasljedstvo niti prenijeti na drugog. Dokle god dobro ratuje, do tad je u posjedu zemlje, te su i zbog toga postizali izvanredne rezultate. Prema dokumentima iz toga perioda zabilježeno je da je Osmansko Carstvo imalo početkom 16. st. oko 90 000 spahija. Ukupna efektiva pokrajinske vojske u to doba bila je oko 200 000 ljudi. Naravno, u onim krajevima koji su bili krizna žarišta vojske je bilo više za razliku od unutrašnjosti gdje je ta pokrajinska vojska obavljala svakodnevne vojne zadatke (uključujući održavanje reda i mira). U slučaju velikih ratnih operacija ili frontalnih bitaka ova vojska mogla se sazvati u vrlo kratkom roku na jedno mjesto.