Svjetionik u Aleksandriji je jedno od sedam svjetskih čuda. Izgrađen je na ostrvu Farosu, u periodu između 280. i 247.godine p. n. e., za vrijeme Ptolemejskog kraljevstva.
Smatra se djelom grčkog arhitekte Sostrata a bio je visok između 120 i 137 metara, sagrađen na ulazu u aleksandrijsku luku.
Kao jedno od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta, svjetionik je stoljećima bio najviša građevina izgrađena ljudskim rukama.
Oštećen tokom tri zemljotresa u periodu između 956. i 1323. godine, od svjetionika su ostale tek ruševine. Treće je najdugovječnije drevno svjetsko čudo nakon Mauzoleja u Halikarnasu i postojeće Velike piramide u Gizi.
Do 1480. godine ostaci svjetionika su korišteni za izgradnju citadele Qaitbay. Francuski arheolozi su 1994. godine otkrili neke ostatke svjetionika na dnu istočnog dijela aleksandrijske luke.[1]
Egipatsko državno ministarstvo za antikvitete je planiralo krajem 2015. godine, od potopljenih ruševina drevne Aleksandrije, uključujući i one sa Farosa, formirati podvodni muzej.[2]
Radio je po sistemu rotirajućih ogledala, preko dana je rasprostranjivao svjetlost od sunčevih zraka, a preko noći uz pomoć baklje. Smatra se da je izgrađen po naredbi Ptolomeja II.