Timar (tur. riječ) je u osmanlijsko vrijeme bilo feudalno imanje kojim su se starale spahije.Timarski sistem je vrsta lenskog feudalnog sistema. Preuzet je od Vizantijskog carstva a u tadašnjoj Evropi bio isto poznat pod nazivom desetina. Zemljište je ostalo i nakon turskih osvajanja u rukama lokalnih vazala s tim da su morali plaćati porez. Veličina imanja koja je spahijama dodijeljena je bila dovoljna da prehrane sebe i svoje porodice, radnike te nekolicinu vojnika koji su ga štitili. Sakupljanje poreza je bila dužnost bilježnika (tur. teftertari) [1]