Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors.
Please consider supporting us by disabling your ad blocker.

Responsive image


Adolf Hitler

Adolf Hitler
Službeni portret, 1938.
Potpis
Rođenje20. travnja 1889.
Braunau na Innu, Austrija
Smrt30. travnja 1945.
Berlin, Njemačka
StrankaNSDAP
Zanimanjepolitičar, vojnik
Führer Trećeg Reicha
2. kolovoza 1934. – 30. travnja 1945.
Potpremijer(i)Franz von Papen
ZamjenikRudolf Hess
PrethodnikPaul von Hindenburg
(kao predsjednik)
NasljednikKarl Dönitz
(kao predsjednik)
1. Reichskanzler
24. njemački kancelar
30. siječnja 1933. – 30. travnja 1945.
PrethodnikKurt von Schleicher
NasljednikJoseph Goebbels

Adolf Hitler (Braunau am Inn, 20. travnja 1889.Berlin, 30. travnja 1945.) bio je njemački političar, vođa Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke (njemački: Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, skraćeno NSDAP), poznate pod nazivom Nacistička stranka. Bio je apsolutni diktator Njemačke od 1934. do 1945., s naslovom Kancelara Reicha od 1933. do 1945. i naslovom poglavara države Führer) od 1934. do 1945.; njegova puna titula bila je Führer und Reichskanzler. Prvo ime kao nalogodavac i osmislitelj ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti (počinjenih prije i tijekom rata) kod Osovinskih sila, glavni među nacističkim ideolozima.

Bio je odlikovani veteran Prvog svjetskog rata. Pridružio se preteči nacističke stranke, DAP-u (Radnička stranka), 1919., a njezin je vođa postao 1921., od kada se stranka naziva NSDAP. Nakon što je zatvoren poslije neuspjelog Pivničkog puča u Bavarskoj 1923., dobio je podršku zbog širenja njemačkog nacionalizma, antisemitizma, antikapitalizma i antikomunizma sa svojom govorničkom nadarenošću i nacističkom promidžbom. Kancelarom je postao 1933. i brzo je Weimarsku Republiku pretvorio u Treći Reich, državu s jednostranačkim sustavom, s diktatorskom i autokratskom vlašću i idealima nacionalsocijalizma.

Hitler je želio uspostaviti Novi svjetski poredak s njemačkom prevlašću u Europi. Da bi postigao svoj cilj, vanjsku politiku usmjerio je na širenje životnoga prostora Arijevaca, tzv. Lebensraum (»životni prostor«); tako je i glavnina državnih resursa usmjerena na postizanje ovoga cilja. To je uključivalo i ponovno naoružanje Njemačke, a naoružanje doživljava vrhunac 1939. kada Wehrmacht započinje Invaziju na Poljsku. Zauzvrat su Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska objavile rat Njemačkoj, što je dovelo do početka Drugog svjetskog rata.

U tri godine rata Njemačka i Sile osovine okupirale su veliku većinu Europe, većinu Sjeverne Afrike, Istočne i Jugoistočne Azije te Tihi Ocean. Međutim, prevratom na Istočnom bojištu, Saveznici prelaze u vodstvo od 1942. pa nadalje. Do 1945. Saveznici su napadali sa svih strana njemačka okupirana područja i njezine saveznike. Nacističke snage bile su upletene u razna zločinačka dijela tijekom rata, uključujući i sustavno ubijanje 17 milijuna civila,[1] od toga približno 6 milijuna Židova i oko pola do milijun i pol Roma[2] Druge mete nacističkog etničkog čišćenja uvelike su bili i Poljaci, sovjetski civili, sovjetski ratni zarobljenici, ljudi s nedostatcima, homoseksualci, Jehovini svjedoci i ostali.

U zadnjim danima rata, pred pad Berlina, Hitler i njegova supruga Eva Braun, da bi izbjegli sovjetsko zarobljeništvo, izvršili su samoubojstvo[3] 30. travnja 1945.

  1. Niewyk, Donald L.; Nicosia, Francis R. 2000. The Columbia Guide to the Holocaust. Columbia University Press. str. 45. ISBN 0-231-11200-9
  2. Hanock, Ian. "Romi i Holokaust: Procjena i pregled"Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. srpnja 2004. (Wayback Machine)
  3. Wistrich, Robert S. 1995. Tko je tko u nacističkoj Njemačkoj?. Routledge. London. ISBN 978-0-415-11888-0. Pristupljeno 15. svibnja 2010.

Previous Page Next Page