Aldo Moro

Aldo Romeo Luigi Moro (Maglie, 23. rujna 1916. – kraj Rima, 9. svibnja 1978.), bio je talijanski političar i državnik.

Kao član Demokršćanske stranke izabran je 1946. godine u Konstituantu (Ustavotvornoj skupštini), a od 1948. godine poslanik je u Predstavničkom domu parlamenta Republike Italije. Bio je profesor kaznenog postupka na sveučilištu u Bariju, a zatim (do smrti) na rimskom sveučilištu. Smatra se najozbiljnijim poslijeratnim talijanskim političarom.

Bio je predsjednik parlamentarne grupe Demokršćanske stranke, ministar pravde (1955. – 1957.), ministar prosvjete (1957. – 1959.), tajnik Demokršćanske stranke (1959. – 1964.), predsjednik koalicijskih vlada lijevog centra - demokršćani, socijaldemokrati, republikanci, socijalisti - (1963. – 1968.), ministar vanjskih poslova (1969. – 1972. i 1973. – 1974.), te ponovo predsjednik vlade (1974. – 1976.). Predsjednikom Demokršćanske stranke postao je 1976. Zagovarao suradnju demokršćana sa socijalistima i komunistima.

Kao predsjednika Demokršćanske stranke 16. ožujka 1978. godine oteli su ga pripadnici "Crvenih brigada", koja mu je organizirala "suđenje" i "u ime narodnog suda" osudila ga na smrt. Ubijen je, a njegovo tijelo pronađeno je u prtljažniku automobila u Rimu. Bio je jedan od protagonista modernijih političkih saveza u Italiji, a na međunarodnom planu pristaša dobrosusjedskih odnosa s tadašnjom Jugoslavijom.