Anarhija

Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava) Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Anarhija (grč. αναρχία (anarchia), što znači bez vlasti (prefiks an- znači bez, korijen arch- se prevodi kao vlada ili vlast)) je oblik društva u kojem bi se nastojalo poništiti svaki oblik nametnutog autoriteta; anarhisti vjeruju u čovjekovu prirodnu sposobnost autokontrole u društvu.

Postojanje društvenih pravila i ugovora nije a priori isključeno u anarhiji, bitno je samo da je ta pravila i te ugovore slobodno odredila i prihvatila zajednica koje se ona i tiču i da nisu nametnuta odozgo, kao što se događa tamo gdje jedni ljudi imaju veću moć od drugih. No, to je, svakako, obzirom na realnosti ljudskog razvoja, tek ideal.

Iako je u ljudskoj povijesti bilo brojnih ostvarenja društava i organizacija baziranih na anarhičnim principima, Pariška komuna iz 1871. je bila vjerojatno prvi pokušaj anarhične društvene organizacije koji je globalno odjeknuo; kao što je komentirao Mihail Bakunjin, jedan od velikih povijesnih mislilaca anarhije. Još je konkretnih i opširnih ostvarenja anarhičnih principa u društvu bilo i u vrijeme građanskog rata u Španjolskoj, za vrijeme kojeg su radnici, često kao članovi anarhosindikalističkih organizacija kao što je CNT u Kataloniji i Aragonu, dokazali djelotvornost samouprave javnog prijevoza i proizvodnih poduzeća - industrijskih, kao i poljopriverednih: preko horizontalnih skupština su bile ostvarene kolektivizacije zemlje zaplijenjene od veleposjednika i u nekim slučajevima je čak bilo ukinuto i privatno vlasništvo; sve je to, međutim, bilo nasilno prekinuto zbog ratnog poraza, naime osim što su se borili protiv nacionalista i fašista pod vodstvom Franciska Franca (koji su imali i podršku fašističke Italije i nacističke Njemačke), anarhisti su se morali čuvati i Komunističke partije, koja je imala podršku od Staljina s izričitom zabranom naoružanja anarhista i s naredbom da se sabotiraju postignuća anarhičnih organizacija i pojedinaca. Bilo je, međutim vrlo bitno i iskustvo Mahnovšćine, tj. pobunjeničke Ukrajine pod vodstvom seljačkog generala Nestora Ivanoviča Mahna i Kronstadtskog otpora u Rusiji. Oba ova otpora su bila slomljena i izbrisana od strane boljševika i njihove Crvene armije kojom je zapovijedao general Lav Trocki. Za takav ishod pomalo su zaslužni i anarhisti, koji nisu imali mehanizam zaštite od posljedica nastalih divljačkim postupanjem određenih grupacija, koje su bile dijelom anarhističkog pokreta.

Riječ anarhija danas se pogrešno koristi kao sinonim za kaos i bezvlađe, što je rezultat desetljeća pogrešnog tumačenja i definiranja pojma, bilo namjerno ili zbog neznanja i neinformiranosti, ponajprije u medijima, popularnoj kulturi i svakodnevnom javnom diskursu.

Anarhična misao danas uživa velik broj štovatelja, kao što je Noam Chomsky, poznati predstavnik MIT-a.

Temeljni princip anarhične misli se temelji na idealu krajnje slobode koja sprječava svaki oblik vladavine ("Sve stranke bez iznimke, u mjeri u kojoj namjeravaju osvojiti vlast, su razni oblici apsolutizma.", "Vladavina čovjeka nad čovjekom je ropstvo.", "Tko god me uhvati da bi zavladao mnome je uzurpator i tiranin: ja ga proglašavam svojim neprijateljem." – Pierre-Joseph Proudhon).