Henri Becquerel | |
Rođenje | 15. prosinca 1852. Pariz, Francuska |
---|---|
Smrt | 25. kolovoza 1908. Le Croisic, Bretanja, Francuska |
Državljanstvo | Francuz |
Polje | Fizika, kemija |
Institucija | Conservatoire national des arts et métiers École Polytechnique Muséum National d'Histoire Naturelle |
Alma mater | École Polytechnique École des Ponts et Chaussées |
Poznat po | Radioaktivnost |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1903.) Član Kraljevskog društva (1908.) |
On je otac Jeana Becquerela, sin A. E. Becquerela i unuk Antoinea Césara Becquerela | |
Portal o životopisima |
Antoine Henri Becquerel (Pariz, 15. prosinca 1852. – Le Croisic, 25. kolovoza 1908.), francuski fizičar, nobelovac i jedan od otkrivača radioaktivnosti. Istraživao je magnetizam, polarizaciju svjetlosti, apsorpciju svjetlosti i fosforescenciju. Godine 1896. otkrio da uranijeve soli neprestano emitiraju nevidljivo zračenje koje djeluje na fotografsku ploču i ionizira zrak, danas poznato kao nuklearno alfa-zračenje i beta-zračenje (radioaktivnost). Godine 1900. utvrdio da električno polje otklanja beta-zračenje. Godine 1903. podijelio Nobelovu nagradu za fiziku sa supružnicima Mariom Curie-Skłodowskom i Pierreom Curiejem.[1]