Australopithecus sediba

Australopithecus sediba
Lubanja fosila MH1 Australopithecusa sedibe, tzv. "Karabo", smatra se holotipnim primjerkom ove vrste.
Raspon fosila
pleistocen
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Mammalia
Red:	Primates
Natporodica:	Hominoidea
(nesvrstani)	Catarrhini
Porodica:	Hominidae
Potporodica:	Homininae
Rod:	Australopithecus
Vrsta:	A. sediba
Dvojno ime
Australopithecus sediba Berger et al., 2010.[1]
Baze podataka
GBIF
wikivrste WD wikislike

Australopithecus sediba je vrsta Australopithecusa iz ranog pleistocena, definiran kao nova vrsta na temelju fosilnih ostataka datiranih na oko 2 milijuna godina starosti.

Pronađeno je ukupno šest kostura ove vrste, svi na lokalitetu Malapa u tzv. Kolijevci čovječanstva u Južnoafričkoj Republici. Pronađeni kosturi pripadaju jednom mladom mužjaku (MH1 poznat i kao "Karabo",^[2] koji je ujedno i holotipni primjerak), jednoj odrasloj ženki (MH2 paratip), jednom odraslom mužjaku, i troje djece.^[1][3] Fosili su svi zajedno pronađeni na dnu špilje, u koju su vjerojatno pali i umrli, a njihova procijenjena starost je između 1,977 i 1,980 milijuna godina.^[4][5]

Do danas je pronađeno više od 220 fosilnih fragmenata ove vrste.^[1] Djelomični kosturi prvi su put opisani u dva članka objavljena u časopisu Science, a opisao ih je južnoafrički paleoantropolog Lee Berger i suradnici s Witwatersrandskog sveučilišta, u Johannesburgu kao novootkrivenu vrstu čovječjeg pretka. Nadjenuli su mu naziv Australopithecus sediba ("sediba" na lokalnom Sotho jeziku znači "izvor").^[1]

Australopithecus sediba je vjerojatno živio u savanama, ali hranio se voćem i sličnom hranom iz šumskog staništa, isto kao i suvremene savanske čimpanze. Okolnosti u kojima su ove jedinke prekrivene tlom i fosilizirane vrlo su rijetke i omogućile su izvanrednu očuvanost, do te mjere da je bilo moguće izolirati biljne fitolite iz zubnog plaka.^[6][7][8]

U fosilu starom 1,6 – 1,8 milijuna godina nađen je 2016. sarkom kosti, što je najraniji poznati slučaj raka u ljudi.^[9][10]

1. ↑ ^{a b c d} Berger, L. R.; de Ruiter, D. J.; Churchill, S. E.; Schmid, P.; Carlson, K. J.; Dirks, P. H. G. M.; Kibii, J. M. 2010. Australopithecus sediba: a new species of Homo-like australopith from South Africa. Science. svezak 328 (broj 5975): str. 195. – 204. doi:10.1126/science.1184944. PMID 20378811
2. ↑ Juliet King. 4. lipnja 2010. Australopithecus sediba fossil named by 17-year-old Johannesburg student. Origins Centre. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. ožujka 2012. Pristupljeno 9. srpnja 2011.
3. ↑ Ann Gibbons. 2011. A new ancestor for Homo?. Science. svezak 332 (broj 6029): str. 534. doi:10.1126/science.332.6029.534-a. PMID 21527693
4. ↑ African fossils put new spin on human origins story - BBC News - Jonathan Amos - pristupljeno 9. rujna 2011.
5. ↑ Dirks, P. H. G. M.; Kibii, J. M.; Kuhn, B. F.; Steininger, C.; Churchill, S. E.; Kramers, J. D.; Pickering, R.; Farber, D. L.; Mériaux, A.-S.; Herries, A. I. R.; King, G. C. P.; Berger, L. R. 2010. Geological setting and age of Australopithecus sediba from Southern Africa. Science. svezak 328 (broj 5975): str. 205. – 208. doi:10.1126/science.1184950. PMID 20378812
6. ↑ Henry, Amanda G.; Ungar, Peter S.; Passey, Benjamin H.; Sponheimer, Matt; Rossouw, Lloyd; Bamford, Marion; Sandberg, Paul; de Ruiter, Darryl J.; Berger, Lee. 27. lipnja 2012. The diet of Australopithecus sediba. Nature. doi:10.1038/nature11185. Pristupljeno 28. lipnja 2012.
7. ↑ Boyle, Alan. 27. lipnja 2012. This pre-human ate like a chimp. MSNBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. lipnja 2012. Pristupljeno 28. lipnja 2012.
8. ↑ Wilford, John Noble. 28. lipnja 2012. Some Prehumans Feasted on Bark Instead of Grasses. New York Times. Pristupljeno 28. lipnja 2012.
9. ↑ Scientists find cancer in million-year-old fossil. CNN. 28. srpnja 2016. Pristupljeno 27. ožujka 2019.
10. ↑ Randolph-Quinney PS, Williams SA, Steyn M, Meyer MR, Smilg JS, Churchill SE, i dr. 2016. Osteogenic tumour in Australopithecus sediba: Earliest hominin evidence for neoplastic disease. South African Journal of Science. 112 (7/8). doi:10.17159/sajs.2016/20150470