Bitumen

Bitumen (lat. zemljana smola) je zajednički naziv za smjesu organskih spojeva koji su nastali raspadom biljnih i životinjskih ostataka (prirodni bitumeni) ili nastaju kao crni nehlapljivi ostaci pri destilaciji nafte (asfaltni bitumen). Sastoji se od ugljikovodika i kisikovih spojeva s primjesama dušičnih i sumpornih spojeva te minerala. Topljiv je u ugljičnom disulfidu ili benzenu a raznolik je po fizikalnim svojstvima. U bitumene se ubrajaju zemni plin, nafta, asfaltiti, ozokerit i dio bituminoznih ugljena, prirodnih asfalta i bituminoznih škriljevaca topljivih u ugljikovome disulfidu, zatim proizvodi destilacije i krekiranja nafte te suhe destilacije ugljena ako su topljive u ugljikovome disulfidu.

Prirodni bitumeni nastali su od makroflore, mikroflore i faune: od ugljikohidrata, bjelančevina, smola, lignina, voska i masti, izravnim ili neizravnim, pretežito mikrobiološkim kemijskim promjenama. Raznoliki su po fizikalnim svojstvima, a to je posljedica razlika u strukturi tla i u geotermičkim prilikama u kojima su nastali. Ako su slojevi bili nepropusni, zadržale su se tekućine ili plinovi (prirodni plin). Međutim, moglo se dogoditi da plinovi nestanu, pa je zaostao samo tekući bitumen (nafta); ako su zbog propusnosti slojeva nestale lake komponente, nastali su gusti, rastezljivi bitumeni (asfaltni bitumeni).

U užem (tehničkom) smislu, bitumen je naziv za asfaltni bitumen, crnu, ljepljivu, čvrstu ili polučvrstu masu koja se sastoji od ugljikovodika i njihovih nemetalnih derivata; topljiva je u ugljikovom disulfidu, a nalazi se u prirodi ili se dobiva preradbom nafte. Tehnički bitumen dobiva se kao ostatak destilacije ili rafinacije nafte ili je pak proizvod obradbe naftnih derivata. Najveći se dio bitumena troši u cestogradnji za izradbu asfaltnih kolnika, aerodromskih pista i pločnika (cestovni bitumen) te u građevinarstvu za hidroizolaciju (temelja, zidova, krovova), oblaganje kanala hidroobjekata, zalijevanje betonskih reški i drugo. Dio bitumena troši se i prerađuje u industriji (industrijski bitumen), na primjer za zalijevanje baterija i kabela, u proizvodnji boja i lakova, te za zaštitu od korozije.^[1]

1. ↑ bitumen. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2019.