Brzina svjetlosti

Brzina svjetlosti je brzina širenja elektromagnetskih valova. Brzina svjetlosti u vakuumu osnovna je prirodna konstanta koja iznosi:

${\displaystyle c\,=\,299\,\,792\,\,458\ \,m/s\,\approx \,300\,\,000\,\,km/s\ }$

Iz teorije elektromagnetizma Jamesa Clerka Maxwella proizlazi da je brzina svjetlosti u vakuumu povezana s drugim dvjema prirodnim konstantama, električnom permitivnošću ε₀ i magnetskom permeabilnošću μ₀ vakuuma:

${\displaystyle c={1 \over {\sqrt {\mu _{0}\cdot \varepsilon _{0}}}}}$

Prema teoriji relativnosti to je najveća moguća brzina u realnome prostorno-vremenskom kontinuumu. U relativističkoj jednadžbi za energiju tijela u mirovanju:

${\displaystyle E=m\cdot c^{2}}$

brzina svjetlosti je konstanta razmjernosti koja povezuje masu m i energiju E.

U optičkim sredstvima poput zraka, vode, stakla i drugih, mjeri se manja brzina svjetlosti. Ona ovisi o relativnoj dielektričnoj permitivnosti ε_r i relativnoj magnetskoj permeabilnosti μ_r sredstva,^[1] za koje se pak primjećuje ovisnost o frekveniciji i valnoj duljini svjetlosti te njenom intenzitetu

${\displaystyle v={c \over {\sqrt {\mu _{r}\cdot \varepsilon _{r}}}}}$

1. ↑ brzina svjetlosti. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.