Carl Wieman | |
Rođenje | 26. ožujka 1951. Corvallis, Oregon, SAD |
---|---|
Državljanstvo | Amerikanac |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište u Britanskoj Kolumbiji Sveučilište Colorado u Boulderu Michigansko sveučilište u Ann Arboru |
Alma mater | Massachusettski institut za tehnologiju (MIT), Sveučilište Stanford |
Poznat po | Bose-Einsteinova kondenzacija |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (2001.) |
Portal o životopisima |
Carl Wieman, punim imenom Carl Edwin Wieman (Corvallis, Oregon, 26. ožujka 1951.), američki fizičar. Diplomirao (1973.) na Massachusettskom institutu za tehnologiju (MIT), doktorirao (1977.) na Stanfordskom sveučilištu. Predavao je na Michiganskom sveučilištu u Ann Arboru (do 1984), potom na Sveučilištu Colorado u Denveru (Boulderu). Kombiniranjem laserske i magnetske tehnike uspio je (1995.), s E. A. Cornellom, rashladiti i dovesti u stanje Bose-Einsteinova kondenzata oko 2000 rubidijevih atoma. U tom su stanju atomi tako spori da se spajaju i ponašaju kao jedan kvantni entitet koji je znatno veći od bilo kojega pojedinačnog atoma. Za prvo postignuće Bose-Einsteinova kondenzata u razrijeđenim plinovima alkalijskih atoma i za rano temeljno proučavanje svojstava kondenzata s Cornellom i W. Ketterlom 2001. dobio Nobelovu nagradu za fiziku.[1]