Carlo Rubbia | |
Rođenje | 31. ožujka 1934. Gorica, Furlanija-Julijska krajina, Italija |
---|---|
Državljanstvo | Talijan |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište Columbia u New Yorku Sveučilište La Sapienza u Rimu CERN u Ženevi Harvardovo sveučilište Međunarodni centar za teorijsku fiziku u Trstu |
Alma mater | Sveučilište u Pisi |
Poznat po | Otkriće W-bozona i Z-bozona |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1984.) Član Kraljevskog društva (1984.) |
Portal o životopisima |
Carlo Rubbia (Gorica, 31. ožujka 1934.), talijanski fizičar. Doktorirao (1957.) na Sveučilištu u Pisi. Radio na sveučilištima Columbia u New Yorku (od 1958. do 1959.) i Sapienza u Rimu (1960.), od 1961. stalni je istraživač u CERN-u u Ženevi (ravnatelj od 1990. do 1993.), od 1970 profesor na Harvardovu sveučilištu, od 1994. ravnatelj Međunarodnoga centra za teorijsku fiziku u Trstu. Njegova istraživanja atomske jezgre dovela su do identifikacije šestoga tipa kvarka (super teškoga). Sa S. van der Meerom, 1984. je dobio Nobelovu nagradu za fiziku za otkriće novih elementarnih čestica (W-bozona i Z-bozona). Po njem je nazvan asteroid ili planetoid (8398 Rubbia).[1]