cezij | ||
---|---|---|
| ||
Osnovna svojstva | ||
Element Simbol Atomski broj |
cezij Cs 55 | |
Kemijska skupina | alkalijski metali | |
Grupa, perioda, Blok | 1, 6, s | |
Izgled | srebrnozlatna krutina | |
Gustoća1 | 1,93 kg/m3 | |
Tvrdoća | 0,2 | |
Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2 |
32,210 J mol–1 K–1 | |
Talište | 28,44 °C | |
Vrelište3 | 671 °C | |
Toplina taljenja | 2,09 kJ mol-1 | |
Toplina isparavanja | 63,9 kJ mol-1 | |
1 pri standardnom tlaku i temperaturi | ||
Atomska svojstva | ||
Atomska masa | 132,90545 | |
Elektronska konfiguracija | [Xe] 6s1[1] |
Cezij je kemijski element atomskog (rednog) broja 55 i atomske mase 132,90545. U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol Cs.
To je meki, srebrno zlatni alkalijski metal, s talištem na 28 °C, što ga čini jednim od pet metala elemenata koji su tekući na sobnim temperaturama. Budući da je cezij alkalijski metal, njegova fizička i kemijska svojstva su slična rubidiju i kaliju. Izuzetno je reaktivan i u doticaju sa zrakom na sobnoj temperaturi ili blago povišenoj temperaturi oksidira i sam se zapali (piroforni metali). Reagira s vodom čak i na −116 °C. Cezij kao stabilni element ima najmanju elektronegativnost (0,79 po Paulingovoj ljestvici) od svih elemenata. Od mnogobrojnih cezijevih izotopa, jedino je cezij-133 stabilan. Proizvodi se uglavnom od minerala polucita. Radioaktivni cezij-137 se dobiva iz radioaktivnog otpada, koji nastaje u nuklearnim reaktorima.
Cezij su 1860. godine otkrili Robert Wilhelm Bunsen i Gustav Kirchhoff (Njemačka). Ime mu dolazi od latinske riječi caesius za nebesko plavu boju. To je veoma mekani, srebrno bijeli metal. Burno reagira s vodom. Na zraku izgara do superoksida (CsO2). Prva manja primjena je bila u elektronskim cijevima (vezanje kisika) i u solarnim člancima. Godine 1967. je određena frekvencija cezija-133 izabrana od Međunarodnog sustava mjernih jedinica za određivanje trajanja jedne sekunde, jer se cezij već tada dosta koristio za atomske satove. Radioaktivni izotop cezij-137 ima vrijeme poluraspada oko 30 godina, a koristi se u medicini, industriji i hidrologiji. Iako je cezij srednje otrovan, vrlo je opasan kao metal i njegovi izotopi predstavljaju veliku opasnost za zdravlje, u slučaju radioaktivnog ispuštanja.